Mnogo je delikatnih odluka koje su za trideset godina vladavine donijeli, i još uvijek donose, otac i sin Alija i Bakir Izetbegović koje su se sudbonosno odrazile na stanje države i nacije. Neke od tih odluka su donesene u dramatično teškim uvjetima i pritiscima kojima su bili izloženi kao nacionalne vođe. O tome sve češće govori sam Bakir Izetbegović. Tako je pod medijskim pritiskom priznao da je destak stranih amabasadora prodefiliralo korz kuću Izetbegovića kako bi ga odvratili od podnošenja tužbe protiv Srbije za agresiju na Bosnu i Hercegovinu.
To danas Izetbegović koristi kao izgovor za loše odluke koje su donijeli kakva je i njegova odluka o podnošenju zahtjeva za reviziju presude koju je Haški sud donio po osnovu spomenute tužbe.
Bog zna da li će se ikada saznati ko su međunarodni akteri koji su vršili pritisak na Izetbegoviće u ovakvim situacijama. Ali jedan članak kojeg je objavio The Ne York Times od 17. avgusta 1999. pod naslovom „Za vođe u BiH se tvrdi da su ukrali milijardu dolara humanitarne pomoći“ imao je kobne posljedice po Bakira Izetbegovića.
„Čak milijardu dolara nestalo je iz javnih fondova ili je ukradeno iz projekata međunarodne pomoći kroz prevaru koju su izvršili muslimanski, hrvatski i srpski nacionalistički lideri koji drže Bosnu kruto podijeljenom na tri etničke enklave, prema iscrpnoj istrazi američke agencije za borbu protiv prevare“, napisao je Criss Hedges u spomenutom tekstu.
„Alija Izetbegović, bosanski predsjednik, zajedno s drugim visokim nacionalističkim liderima, odbacio je optužbe međunarodnih istražitelja o korupciji u službenoj službi. Priznajući da postoji korupcija, predsjednik osporava razmjere optužbi, poričući da je čak milijardu dolara otuđeno, kako se navodi u dugom i detaljnom izvještaju.
Gospodin Izetbegović je više puta negirao optužbe, posljednji put u intervjuu za lokalnu štampu. “Bilo bi besmislica tvrditi da u zemlji koja je tek izašla iz rata nema korupcije, ili da je ona nebitna”, rekao je on i dodao da je Bosna zemlja “koja nije uspostavilka granice, gdje zajedničke institucije još uvijek ne funkcionišu, a ima najmanje dvije vojske i dvije policije,” stoji u tekstu.
Međutim, kako piše Hedges, „zvaničnici Ureda visokog predstavnika i zapadne diplomate kažu da je jedan od najbogatijih i najmoćnijih ljudi u Bosni Bakir Izetbegović, sin predsjednika Izetbegovića. On kontrolira Zavod za razvoj grada, zadužen za utvrđivanje stanarskog prava na 80.000 stanova u javnom vlasništvu u Sarajevu. Stanovi, od kojih su mnogi prije rata pripadali Srbima ili Hrvatima, dati su članovima vladajuće Stranke Demokratske Akcije, partije koju predvode Muslimani. Ostali koji žele stanarsko pravo moraju gospodinu Izetbegoviću platiti 2.000 dolara, reklo je nekoliko Bosanaca koji su platili naknadu.
Gospodin Izetbegović posjeduje 15 posto Air Bosna, državnog avioprijevoznika, i uzima dio novca koji su lokalni trgovci isplaćivali Sarajevskim gangsterima, kažu diplomate. Gospodin Izetbegović je dosljedno negirao bilo kakvu umiješanost u takve aktivnosti“.
Zbog ovog teksta je Bakir Izetbegović, kako je sam izjavio u intervjuu za „Nezavisne novine“, razmišljao o samoubistvu. „Teže mi je bilo tada nego kad mi je otac bio u zatvoru“, izjavio je Izetbegović.
Zbog toga je tadašnji premijer Federacije BiH Edhem Bičakčić angažirao američke advokate kako bi podnio tužbu protiv autora teksta u NYT, te na ime toga uzeo novac iz Elektroprivrede BiH u iznosu od 700. 000 KM kako bi snio troškove tužbe. Zadovoljenje tužbe se desilo po osnovu demantija, zapravo korekcije navoda iz teksta.
Niko u stvari ne zna kakva je politička nagodba pala između nalogodavaca za pisanje takvog teksta. Postoje još živi svjedoci koju mogu potvrditi kako je u to vrijeme Alija Izetbegović bukvalno kukao pred prijateljima zašto mu toliko napadaju sina.
Iz svega Bakir Izetbegović nije izvukao pouku pa ponovo drhti pred prijetnjama da će biti sankcioniran zbog korupcije. Kao lider SDA on je u uvučen u korupciju „do guše“. Stoga je pitanje dana kad bismo ponovo mogli čitati sličan tekst u nekom uglednom svjetskom mediju. Za sada nema izgleda da će ga Amerikanci sankcionirati zbog korupcije kao što su sankcionirali Milorada Dodika. Ali njegova pozicija pred naredne izbore je toliko loša da mu „ne gine“ nova depresija i „političko (samo)ubistvo“. Primarno zbog korupcije! Jer je korupcija kojoj je kumovao Izetbegović majka bošnjačkih zala.
