Portugal ima oko jedne desetine broja slučajeva u odnosu na četvrtinu stanovništva susjedne druge najteže pogođene europske države. Stopa smrtnosti je nešto iznad tri posto, u Španiji je taj broj preko 10 posto, u Velikoj Britaniji 12, a u Francuskoj 15 posto.
Pritom zemlja je to u kojoj je broj građana starijih od 80 godina nakon Italije i Grčke pri samom vrhu u Europskoj uniji. Zdravstveni sistem bori se s nedostatkom medicinskog osoblja i nedovoljno je financiran: Portugal ima samo 4,2 kreveta za intenzivnu njegu na 100.000 ljudi, što je najniži broj u EU. Španija ima više od devet kreveta na 100.000 stanovnika, a prednjači Njemačka s 30.
Zbog tih razloga očekivalo bi se da će se Portugalu dogoditi crni scenarij, ali situacija je bila suprotna.
Neki objašnjenja za tu situaciju pronalaze u čišćem zraku. A neki u obveznom cijepljenju protiv tuberkuloze koje je i dalje prisutno u zemlji za razliku od susjedne Španjolske, jer prema novijim istraživanjima zemlje koje su imale rašireniju praksu BCG cjepiva danas imaju manje kritičnu situaciju.
No, zasigurno su uspješnom scenariju najviše pridonijele geografska pozicija i odlučne mjere vlasti. Prvi slučaj koronavirusa u zemlji se pojavio 2. marta, tj. mjesec dana nakon prvih slučajeva u Italiji ili Španiji. To je vladi dalo mogućnosti za procijeni loše postupke svojih susjeda, piše Jutarnji.
Već od sredine marta premijer António Costa naredio je prekidanje nastave, zatvaranje noćnih klubova, ograničenje rada barova, restorana i trgovačkih centara. Zabranila su se javna okupljanja, nogometne utakmice i pristajanje kruzera. Granica prema Španiji se zatvorila.
Tada je u zemlji bilo 245 slučajeva, a Španija je već imala njih 2140 kada je poduzela slične mjere. Već 18. marta u zemlji je proglašeno izvanredno stanje s 448 slučajeva. Španija je proglasila izvanredno stanje tri dana ranije s gotovo 10 puta više slučajeva, a Italija se zatvorila 10. marta kada je u zemlji bilo više od 9000 zaraženih.
Centralizirani sistem vlasti omogućio je brzo poduzimanje mjera širom zemlje dok su u drugim europskim državama poput Njemačke i Italije mjere poduzimane na regionalnoj razini. Istovremeno, portugalske mjere izolacije ostale su blaže. Fabrike i gradilišta ostali su otvoreni, građanima je dozvoljeno svakodnevno vježbanje uz odlazak u trgovine i ljekarne. Ali većina ih preferira ostati kod kuće. Istraživanje javnog mnijenja pokazuje da 51 posto Portugalaca napušta dom samo jednom sedmično ili manje.
Portugalci, kao i portugalska vlada pokazali su veliku solidarnost i disciplinu. U intervjuu je Costa rekao da su Portugalci od početka krize ‘’shvatili da je boravak kod kuće najbolji način na koji mogu podržati zdravstvene radnike’’.
‘’Trebali bismo slaviti ogromnu samodisciplinu koju su ljudi pokazali’’. Za razliku od Španije i Italije Costa se nije morao boriti s opozicijom. Čelnik opozicije Rui Rio obećao je potporu socijalističkoj vladi u suzbijanju virusa.
Najveći dokaz solidarnosti pokazan je 31. marta kada je vlada svim tražiteljima azila omogućila puna građanska prava kako bi im osigurala pristup zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj sigurnosti (radikalno drugačiji pristup od Trumpove zabrane imigracije na 60 dana).
Na slobodu je prijevremeno pušteno oko 10 posto zatvorenika kako bi se izbjeglo širenje koronavirusa u zatvorima. Portugal trenutno broji nešto više od 22.000 slučajeva zaraze i 820 smrtnih slučajeva, ali opasnost od zaraze je među najnižima u Europi.
Unatoč dobrim brojkama Costa ni ne razmišlja u ublažavanju mjera izolacije kako bi olakšao ekonomski pritisak. Ministar financija Mario Centeno rekao je da svaki mjesec gašenja smanjuje gospodarstvo za šest posto. ‘
’Političari moraju voditi računa da njihove želje ne nadmaše naučne’’, rekao je Costa. Izvanredno stanje je produženo do 1. maja.
