Poigravanje odlazećeg predsjednika RS Milorada Dodika sa Vladom, Narodnom skupštinom te sa pravosudnim institucijama traje još od 2006. godine, ali ovaj put prelazi granice čovječnosti i bilo kakve političke pristojnosti. Prekopavanje kostiju žrtava na teritoriji Srebrenice nedvosmisleno pokazuje da je, u nedostatku obećanih referenduma o samostalnosti Republike Srpske, o Sudu i Tužilaštvu BiH i ostalih njegovih tema za zagađivanje umova birača, ovaj put izabrao najgoru moguću – žrtve i njihove porodice. Učinio je to kako bi još jednom, u dogovoru sa Izetbegovićem i Čovićem, napravio lažnu vijest o nekakvoj promjeni u ovoj zemlji, a zapravo skrećući pažnju sa pitanja opstanka svih naroda i građana.
To skretanje pažnje naročito se odnosi na pitanja na koja javnost dugo očekuje odgovore, poput ubistva Davida Dragičevića, policijskog narko-kartela koji dila drogu našoj djeci i isparavanja novca kojeg poreske uprave ubiru sve više, dok vidljivi rezultati ne postoje, osim naravno u rastu ličnog bogatstva njegove i još nekoliko bliskih porodica. Svaki zločin ima žrtvu i zločinca, organizovan ima i organizatora i nalogodavca. O tome je odlazeći predsjednik RS ćutao oba svoja mandata. Nikada nije pokazao nimalo volje da se porodicama i javnosti pruži odgovor i satisfakcija, a pravda pokuša doseći u ime bilo kojeg čovjeka, koji je nekada živio, u ime nas koji danas živimo i naše djece koji će ostati i živjeti ovdje. Zato bi, u ime svih nas koje predstavlja kao predsjednik RS, trebao da ćuti i danas i prestane da manipuliše javnošću. Poslanici Narodne skupštine RS ne bi trebali biti pijuni i lutkice u njegovim rukama, koji će posluženi meni zaključaka o negiranju i prekrajanju nesrećnih događaja u Srebrenici jula 1995. godine, svojim rukama sramotno podržati.
Na taj način svi oni će stati u odbranu neodbranjivog – zločinaca, umjesto u odbranu onih koji su tamo nastradali – žrtava. naveli su iz Koordinacije regionalnih organizacija SDP BiH u RS.
