Poznata je činjenica da su razlike u primanjima javnih radnika, policajaca, nastavnika i doktora ogromne, zavisno u kojem kantonu živite. Također, prava porodilja i porodiljske naknade posebno su različite- kreću se od punog iznosa plate tokom svih 12 mjeseci u nekim kantonima, dok u nekim drugim je za porodilje osiguran samo jednokratni iznos od 100 KM.
To su velike nepravde i nejednakosti koje se moraju ispraviti i u BiH se moraju osigurati isti iznos primanja za sve kategorije su svakom kantonu i na svakom pedlju zemlje, kako to zagovara inicijator usvajanja i izmjene ovih zakona, lider Nezavisnog bloka Senad Šepić.
Da će za njegovu ideju trebati puno truda, borbe i zalaganja, da bi dobio većinu u parlamentima govore i poznati stavovi lidera tradicionalnih stranaka, posebno SDA, čiji je predsjednik Bakir Izetbegović javno izjavio da mu je ‘općina Centar Sarajevo važnija od deset drugih u BiH.
Ono što je dodatno razočarenje je da i među liderima novih stranaka nema razlike po ovom pitanju, jer je Elmedin Konaković, danas lider stranke Narod i pravda, u ranijim nastupima kad se razgovaralo o ovoj temi, žestoko se protivio poštenom balansu javnih sredstava na prostor cijele BiH, tvrdeći da “stanovnik Kantona Sarajevo vrijedi duplo više od stanovnika iz drugih kantona.”
Na ovakve katastrofalne političke stavove, tada je žestoko reagirao i profesor Vedad Pašić iz Tuzle, inicijator Tuzlanske inicijative za izmjene Zakona o pripadnosti javnih prihoda u FBiH, koji je Konakovića javno pozivao na megdan i nazvao ga političkim i socio-ekonomskim analfabetom, tj. neznalicom. Nikada naravno nije došlo do tog sučeljavanja stavova, ali su javnosti tada jasno prezentirani stavovi i pogledi na razvoj i jednakopravnost u zemlji njih obojice.
O tome je tada pisao i istraživao i Istonomjer.ba, čiju analizu donosimo u nastavku:
Premijer Kantona Sarajevo, Elmedin Konaković je 2. septembra prisustvovao sjednici Skupštine Kantona Sarajevo na kojoj se vodila rasprava o rebalansu budžeta ovog kantona. Prilikom svog izlaganja na ovu temu, između ostalog je izjavio i sljedeće: "Stanovnik KS vrijedi dva puta više jer proizvodi pet puta više, udar na taj dio ekonomije znači kolaps Kantona Sarajeva."
U ovom tekstu Istinomjer se neće baviti očiglednim diskriminatorskim stavovima premijera Konakovića, nego će se fokusirati na dio izjave u kojem Konaković kaže da kanton Sarajevo proizvodi pet puta više.
Prema podacima Federalnog zavoda za programiranje razvoja, kada je u pitanju industrijska proizvodnja po kantonima u Federaciji Bosne i Hercegovine u 2014. godini, Sarajevski kanton u industrijskoj proizvodnji u Federaciji BiH učestvuje sa 22,4%, dok npr. Tuzlanski kanton učestvuje sa 32%. Blizu Sarajevskog je i Zeničko-dobojski kanton koji učestvuje sa 19%. Pored toga, Kanton Sarajevo ima ubjedljivo najviše zaposlenih u javnoj upravi od svih kantona u BiH, čak 15.831 osobu, u odnosu na 5.186 u Tuzlanskom kantonu koji je najmnogoljudniji kanton u FBiH, ili 4.779 osoba u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Iz ovog podatka sasvim je jasno da fokus Kantona Sarajevo nije na proizvodnim djelatnostima.
Poseban kuriozitet je i činjenica da Kanton Sarajevo ima čak 1.989 zaposlenih osoba u sektoru proizvodnje i snabdijevanja električnom energijom iako na području Kantona Sarajevo ne postoji niti jedan rudnik, termo, hidro ili solarna elektrana. Na primjer, Tuzlanski kanton, u kojem se nalazi najveća termoelektrana i više rudnika u BiH ima 1.912 osoba zaposlenih u ovom sektoru, a Hercegovačko-neretvanski, u kom se nalazi najveća hidroelektrana u BiH, 1.800 zaposlenih u ovom sektoru.
Budući da Kanton Sarajevo na svom teritoriju nema niti jednu fabriku električne energije, jasno je da je i većina ovih osoba zaposlena u administraciji Elektroprivrede BiH, koja sjedište ima u Sarajevu. Iz navedenih podataka jasno je da Kanton Sarajevo ni u kom slučaju ne proizvodi pet puta više od drugih kantona u FBiH, pa Konaković za ovu izjavu dobija ocjenu neistinito, objavio je portal Istinomjer.ba.
Bez obzira na ovakve stavove i tvrdnje pojedinih lidera stranaka, Inicijativa o ravnomjernom razvoju sigurno zaslužuje pažnju i podršku i vjerujemo da će u konačnici biti dovoljno podrške da ona bude i usvojena.
