Član Predsjedništva BiH Željko Komšić uputio je „non paper“ u Brisel u kojem je, između ostalog, naveo da je trenutno prisutan novi i jači pritisak Rusije na Bosnu i Hercegovinu, kao geopolitičku tačku, kroz prijetnje u slučaju daljeg NATO puta BiH.
Naveo je i da je uloga Evropske unije pod značajnim utjecajem Hrvatske „koja nastoji producirati svoje interese kroz EU kako bi ostvarila kontinuiran utjecaj na BiH, posebno kroz djelovanje HDZ-a“.
U dokumentu se navodi da su prisutni i direktni utjecaji i miješanje susjednih zemalja, Hrvatske i Srbije na BiH kroz političke stranke HDZ i SNSD, kao i „sistemsko urušavanje i blokiranje rada državnih institucija BiH putem kadrova koje postavljaju političke stranke HDZ i SNSD, kroz Dom naroda BiH i Vijeće ministara“.
Prisutno je, smatra Komšić, i nastojanje HDZ i SNSD da kroz reformu Izbornog zakona BiH „zacementiraju etnički temeljenu politiku koja eskalira u populistički totalitarizam. Posebno, kroz stvaranje etnički čistih izbornih jedinica, što asocira na stvaranje ‘trećeg entiteta’.“
On navodi da je prisutno i „dvosmisleno i neiskreno ponašanje Misije Evropske unije u BiH, koja vidno nastoji ‘nešto dati Čoviću’ vršeći pritisak na druge političke stranke i političke aktere, iako se radi o stvarima koje nisu dijelom politika Evropske unije“.
Kada je riječ o tome šta se očekuje, u dokumentu se navodi reforma Ustava BiH na način da se implementira svih pet presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura u predmetima Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku i Pudarić kako bi se obezbijedila jednakost svih građana BiH u svim pravima, uključujući i politička prava. Dodaje se da je Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu „Ljubić“ već provedena, jer su stavljene van snage sporne odredbe Izbornog zakona BiH, što je riješila Centralna izborna komisija donoseći svoje uputstvo o popunjavanju Doma naroda Federacije BiH.
Očekuje se i prelazak sa etničkog modela koji nosi elemente sistemske diskriminacije i totalitarnosti, na građanski koncept kako bi ostvarili potpunu demokraciju.
U dokumentu je navedeno da je unutar ustavne reforme potrebno redefinirati nadležnosti Doma naroda, na način da to nije zakonodavni organ vlasti, već organ koji samo utvrđuje da li je povrijeđen etnički interes svih zajednica (Bošnjaka, Hrvata, Srba, Jevreja, Roma, Slovenaca, Italijana, Ukrajinaca, Albanaca i svih drugih) u okviru 5-7 jasno utvrđenih pitanja. Na ovaj način, smatra on, spriječile bi se sve moguće blokade rada državnih institucija BiH.
Očekuje se i reforma Izbornog zakona BiH na način da svi građani imaju jednako aktivno i pasivno biračko pravo, odnosno da se svi građani mogu kandidirati za sve političke pozicije i da svi građani mogu glasati za sve kandidate.
Komšić navodi kako se očekuje i snažnija pomoć u okviru NATO integracija, „na način da se više neće podilaziti onima koji odbijaju članstvo BiH u NATO savezu, te da se ubrza put BiH prema NATO-u“, kao i uspostavljanje vladavine prava i vraćanje povjerenja u rad pravosudnih institucija kroz potpunu reformu VSTV-a na način da se formiraju tri zasebna tijela: Visoko sudsko vijeće, Visoko tužilačko vijeće i Ured disciplinskog tužioca, te formiranje Vrhovnog suda BiH.
Također se, navodi on, očekuje i suzbijanje negativnog ruskog utjecaja i njihovog narativa da je BiH država sa dva entiteta i tri naroda, te da će oni prihvatiti „sve što se tri naroda dogovore“ što nije demokratski izraz i uvodi elemente sistemske diskriminacije i nestabilnosti u radu državnih institucija BiH.
Komšić je naveo i poteškoće u dosadašnjim procesima, napomenuvši da je „veoma zbunjujući sadašnji kontekst saradnje Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, u vezi reformskih procesa u BiH, kao što su reforme ustava i Izbornog zakona BiH, u smislu nedostatka liderstva jedne ili druge strane kao i jasne koordinacije u reformskim procesima“.
Zabrinjavajući je, po njegovom mišljenju, „nivo servilnosti Misije EU u BiH prema zahtjevima koji dolaze iz SNSD-a (Dodik) i HDZ-a (Čović) na način da se traži prostor da se njihovim zahtjevima udovolji iako takvi zahtjevi nisu na liniji jačanja državnih institucija niti u donošenja odluka u korist svih građana BiH, te skoro nikakva komunikacija za političkim strankama koje zagovaraju građanski koncept ili jednakopravnost svih građana u skladu sa Mišljenjem Evropske komisije“.
Komšić je ukazao i na „povlađivanje HDZ-u (Čović) u vezi izmjena Izbornog zakona BiH, što Misija EU u BiH kontinuirano radi, u smislu da se od bosanskohercegovačkih stranaka traži da prihvate nešto što je Međunarodni sud iz Haaga utvrdio kao udruženi zločinački poduhvat (UZP) ili stvaranje etnički čistih teritorija (izbornih jedinica) putem kojih bi zvanični Zagreb kroz jednu sestrinsku političku stranku imao permanentnu kontrolu i utjecaj na odlučivanje u BiH“.
Također je naveo i „nedovoljnu odlučnost Misije EU u BiH u različitim pitanjima koja nisu utvrđena Dejtonskim mirovnim sporazumom ili su usmjerena na njegovu korekciju u korist etničkih politika, koje forsiraju totalitarni sistem upravljanja, a na štetu demokracije, ljudskih prava i temeljnih sloboda svih građana BiH, što je jedan od stubova Evropske unije“.
U dokumentu se navodi da sve što Misija EU u BiH radi, stvara atmosferu da je njima stalo samo do statističkih pokazatelja da je posao obavljen (job done) kako bi to javili sjedištu Evropske unije u Briselu, a da pri tome ne ulaze u sadržaj reformskih aktivnosti, koje često znaju biti izvan interesa građana BiH.
Komšić na kraju „non paper-a” navodi rastući ruski utjecaj u BiH, kroz retoriku i aktivno djelovanje prema pojedinim političkim akterima, što nije moguće kvalitetno riješiti bez aktivnijeg angažmana zvaničnika EU iz Brisela, kako bi se otkočili reformski procesi.
