Prisjetio se referenduma o nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine, koji je održan prije skoro trideset i jednu godinu.
“Referendumu su prethodili brojni politički događaji kako na međunarodnom tako i na domaćem planu. I dok su separatisti putem nelegalnih i pravno ništavnih plebiscita naroda već tada pokušavali da stvore politički i pravni osnov za separatizam, snage lojalne Republici, na međunarodnom planu pokušavale su pridobiti podršku za organizaciju referenduma. U tome su i uspjele pa je referendum raspisan na osnovu nalaza Badinterove komisije”, rekao je, dodavši kako su građani BiH sa velikom većinom glasova odlučili poći putem nezavisnosti.
“Odmah po objavljivanju rezultata četnički separatisti organizovani kroz paravojne formacije krenuli su sa opstrukcijom normalnog i svakodnevnog života u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, a ubrzo im se u tome pridružila Jugoslovenska naroda armija, te formirane parainstitucije koje su nastale podjelom sigurnosnih agencija Republike Bosne i Hercegovine”, podsjetio je, podsjetivši da se radilo o višestruko bolje naoružanim snagama.
“Uvidjevši da ne mogu spriječiti nezavisnost Bosne i Hercegovine, koju već početkom aprila zvanično priznaju vodeće države svijeta, kreću u oružanu agresiju nad Republikom Bosnom i Hercegovinom. Ta agresija otpočinje vršenjem masovnih zločina u Istočnoj Bosni, pokušajem zauzimanja Predsjedništva Bosne i Hercegovine početkom maja mjeseca 1992.godine, te nizom masakara nad civilnim stanovništom u gradovima diljem Bosne i Hercegovine”, prepričao je.
Ipak, nastavio je – Bosna i Hercegovina je ipak već 22. maja primljena u Ujedinjene nacije. Dodao je kako je tim činom stavljena tačka na pitanje međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine.
“Bosna i Hercegovina je stekla međunarodno priznanje kao članica Ujedinjenih nacija, ali je istovremeno je od istih Ujedinjenih nacija kažnjena uvođenjem embarga na uvoz oružja, čime je braniocima Republike Bosne i Hercegovine otežana, odnosno skoro onemogućena odbrana Republike, a počiniteljima genocida i onima koji su vršili etničko čišćenje uz pomoć susjedne Srbije, a godinu poslije i Hrvatske, dat je dodatni vjetar u leđa. Time su agresori na Bosnu i Hercegovinu u vojnom smislu došli u toliko bolju poziciju, da je naprosto sa vojnog stanovišta nevjerovatno kako nisu uspjeli potpuno uništiti Bosnu i Hercegovinu kao državu, s obzirom na prednost koju su imali u oružju, ali i na podršku koju su imali u jednom ali značajnom dijelu međunarodne zajednice koja je na istrebljenje cijelog jednog naroda i uništenje jedne međunarodno priznate države, gledala prilično blagonaklono”, izjavio je.
Prisutnima je rekao i da je sva licemjernost politike, kao i lažna saosjećajnost sa slabima došla je do izražaja u toj prvoj godini rata.
“Umjesto da se, kao danas Ukrajini, braniocima Republike Bosne i Hercegovine, dostavi pomoć u oružju kako bi se mogla braniti od agresije, mi smo bili prinuđeni ne samo da se nosimo sa posljedicama uvođenja embarga, nego smo bili prinuđeni i to da pregovoramo o brojnim tobože mirovnim planovima koji nisu bili ništa drugo nego prijedlozi podjele države Bosne i Hercegovine, sa perspektivnom njenog potpunog gašenja”, izjavio je.
Između ostalog, rekao je i to da nikada ne treba zaboraviti da je na glavni grad Bosne i Hercegovine, palo najviše granata upravo onaj dan kada se u Ženevi pregovaralo o tzv. Oven – Stoltenbergovom planu podjele Bosne i Hercegovine na tri republike.
“Sve to nikako nije bilo slučajno. Htjeli su i na taj način da nas primoraju na kapitulaciju. Htjelo nas se dovesti pred izbor, ili ćemo potpisati ono što je agresoru u potpunosti prihvatljivo, ili ćemo životima platiti odbijanje te nečasne ponude. Onima koji su donosili te odluke, razumije se nije bilo lako. Nama koji smo sa puškom u ruci tražili da se borba nastavi također nije bilo lako, ali smo izdržali. Nismo kapitulirali”, naveo je.
Komšić ujedno navodi i to da je lord Oven, te najteže 1993.godine u trenucima dok je pokušavao pridobiti podršku za svoj plan podjele Bosne i Hercegovine, bio taj koji je po pregovorima sa sobom vodio Fikreta Abdića i pokazivao ga kao ‘kooperativnog i dobrog dečka koji je spreman pristati na mnoge ustupke na koje nisu mogli da pristanu legalni predstavnici vlasti Bosne i Hercegovine’.
“Na žalost i danas neki novi ‘lordovi Oveni’ traže nove Fikrete Abdiće. Njihova politička metodologija je ista. Njihovi ciljivi su isti, a isti su čak i oni koji stoje iza njih. Otkuda i zbog čega oni još uvijek postoje? Postoje zbog toga što agresija na Bosnu i Hercegovinu nikada nije prestala. Snage koje su napadale na Bosnu i Hercegovinu, nisu se pomirile sa njenom nezavisnošću, i suverenošću. Oni će i dalje nastaviti da napadaju. Mi se možemo obraniti jedino ako se budemo branili onom hrabrošću kojom smo se branili u periodu od 1992 do 1995”, rekao je okupljenima u Austriji.
U toj borbi, kaže, možemo se, i moramo se prvo osloniti na sebe.
“Budemo li se nadali pomoći nekih drugih, i budemo li mi pasivni, sami ćemo dovesti u pitanje opstanak Bosne i Hercegovine. Ja sam uvjeren da pasivni nećemo biti, i da nećemo skrštenih ruku čekati rasplet situacije. Bosna i Hercegovina je država onih koji se sa njome identificiraju. Onaj ko se ne identificira sa Bosnom i Hercegovinom nije neko na koga se može osloniti. Mi ne trebamo više nikoga moliti za ljubav prema našoj zemlji, jer toga imamo dovoljno. I ovaj skup ovdje, pokazuje nam da ljubavi prema domovini uopće ne nedostaje. Neprijatelji Bosne i Hercegovine moraju znati i znati će da nam nikada neće zafaliti hrabrosti da Bosnu i Hercegovinu, branimo i odbranimo od svih pokušaja ugrožavanja. Zato im preporučujemo mir kojeg iskreno želimo i u kojem sada uživamo”, rekao je.
Zaključio je kako mir mogu očuvati samo oni koji su u svakom trenutku spremni na borbu za ono što smatraju svojom najvećom vrijednošću, te da je BiH najveća vrijednost i mjera stvari.
Foto:Predsjedništvo BiH
