Dodao je da, kako vrijeme prolazi, neke stvari gube na intenzitetu, odnosno da „osjećaji gube na intenzitetu“.
– Ali ovo je tolika tragedija, ne više samo za pojedince, ljude koji su izgubili najbliže ili koji su ostali invalidi. Ovo je tolika tragedija u kolektivnom sjećanju ljudi i to nema veze je li riječ o Bošnjacima muslimanima, ili je riječ o pravoslavcima Srbima ili o katolicima Hrvatima ili ateistima. Ovo je kolektivna trauma u mislima, u duši svakog normalnog čovjeka. Ovo više nema veze sa religijom, nema veze sa etničkom pripadnošću, nego ima veze sa ljudskošću, ima veze sa civilizacijom i anticivilizacijom, ima veze sa zločinom i pravdom – istaknuo je Komšić.
Dodao je da zato to boli „i to će da boli sigurno“.
– Ostat će sigurno tragovi u nama i kada mi odemo s ovog svijeta i kada nas ne bude koji pamtimo te dane i koji nosimo svježe sjećanje na to, bez obzira koliko vremena prođe, ostat će jedna vrsta kolektivne traume, pogotovo ako ne bude bilo pravde i ako istina bude negirana – smatra Komšić.
Mi smo, kaže on, prošli jedan proces gdje je bilo teško utvrditi istinu, pa je ona dokazivana na raznim sudovima, uključujući i međunarodne sudove.
– Danas se nalazimo u fazi kad više nije bitno ni šta su ti sudovi rekli. Postoje uvijek ljudi, postoje strukture i u BiH i van BiH koji će reći da istina nije istina, da je bilo nešto drugo i to pogotovo pričaju nama koji smo to sve osjetili na svojim leđima. To je sad nova vrsta problema sa kojom se suočava bh. društvo, ne cijelo, ali jedan dio – naveo je Komšić.
Po njemu je to, kaže, bolesno.
– To je, u suštini, mentalno bolesno negirati činjenice i negirati istinu kada je riječ o zločinima u BiH, pogotovo o genocidu u Srebrenici. To ulazi već u fazu mentalne bolesti. To je moje mišljenje. Možda ja pretjerujem, ali dopustite da imam pravo da pretjerujem kada je riječ o ovakvim stvarima – kazao je Komšić.