"Kao (bh. autor Aleksandar) Hemon ali i mnogi drugi preživjeli, bijesna sam na to kako je Stern prikazala Karadžića. Imala sam 13 godina kada je počeo rat. Provela sam skoro devet mjeseci u ratu, gledajući rodni grad Sarajevo pod opsadom i ubijanje članova porodice koji su završavali u masovnim grobnicama. Nema potrebe da naglašavam kako ne vidim književni i mistični pristup Jessice Stern u pisanju o Karadžiću pretjerano kreativnim i zabavnim", navodi se u tekstu koji potpisuje Emina Melonic, objavljenom na američkom portalu Spectator, prenosi N1.
Načinom na koji piše o Karadžiću, nastavlja Melonic, Stern “uljepšava i romantizira zlo”, dok New York Times, koji je objavio isječak iz knjige bez šireg konteksta, profitira iz toga.
Esej kojeg je objavio njujorški list je dio iz knjige “Moj ratni zločinac: Osobni susret s arhitektom genocida”, koja će uskoro ugledati svjetlo dana, a u kojoj Stern opisuje susrete s Radovanom Karadžićem i nakon što je pravomoćno osuđen. Opisuje pokušaje da joj pokaže vještne u polju energetskog liječenja, a ona pristaje i posmatra ga kao uglednog psihijatra i mistika.
Melonic smatra kako se Stern “izgubila u metaforičkom zagrljaju jednog zlog čovjeka” i da, iako naslov njene knjige sugeriše kako ona “posjeduje” Karadžića, stvarnost je obrnuta.
“Prema riječima Stern, nije se bojala da bi je mogao zadaviti jer, pored svega, nije Karadžić bio taj koji je ubijao bosanske muslimane nego oni pod njegovom komandom. U njenom obmanutom umu, to nekako nije isto kao da je ta osoba strateški planer genocida,” dodaje Malovic.
Iako je Stern uputila izvinjenje i optužila New York Times da ju je objavom baš tog dijela knjige učinio da izgleda kao neko ko brani počinitelje zločina, Melonic smatra da baš ovaj isječak iz knjige koji se fokusira na “perverznu privlačnost” koju Stern pokazuje prema Karadžiću kao iscjeljitelju u stvari negira historijsku stvarnost njegove krivice.
“Ono što ona ne razumije je da ideolozi kakav je Karadžić se oslanjaju na ovu vrstu zapadnjačkog 'liberalizma' – relativizma koji ne vidi razliku između dobrog i zla, koji bira priviđenje iznad stvarnosti i koji, iznad svega, ubija sjećanje na žrtve, čija stradanja i smrt neprestano pozivaju da nikad ne zaboravimo,” zaključuje Melonic.
