Prvi maj, praznik rada, prilika je da se ukaže na teško podnošljivo stanje radnika u Bosni i Hercegovini. Za razliku od ranijih godina, ove su sindikati bili malo aktivniji, grupice rudara, metalaca i trgovaca protestvovale su u Sarajevu.
Dvije anomalije jasno su primjetne na ovogodišnjem prvomajskom “buntu”.
Prva, kakvi to sindikati i radnici prave proteste na kojima vode računa o željama vlasti i institucija u održavanju protesta. E i to smo vidjeli, baš kada mislimo da nas ništa ne može više iznenaditi, nađemo se iznenađeni. Jer, gledajući slike iz svijeta, sindikalnih i drugih buntovnika i poredeći ih s ovim našim sve vam bude janso. Tamo su hiljade i stotine hiljada na ulicama, ovdje su grupice, jer se sindikalne vođe ne žele zamjeriti vlasti. Čak je više huligana probilo barijere i utrčalo na stadion Manchestera protestvujući protiv loše uprave kluba.
Druga anomalija je sada već standardna. U državi u kojoj postoji više od 200 političkih subjekata i pokreta, niti jedan od tih subjekata nije krenuo sa sindikatima na ulice i poveo građane na ulicu u borbu protiv loših sistema. Jer, opet se vraćamo na poređenje s modernim i normalnim svijetom i shvatimo koliko su nam političke partije beskorisne. Zapravo, one su jedino svhra svojim vrhuškama da se dočekaju političke moći i državnog budžeta. A pričaju o ekonomiji. Kao da bolju ekonomiju donose rode, a ne radnici.
I sve to dešava se u vremenu u kojem se uveliko priča o koalicionom mega projektu opozicionih stranaka s obje strane entitetske linije. U državi u kojoj su svi vlast i opozicija, običnom čovjeku više ništa jasno. Osim što zna da živi u očajnim uvjetima.
No, sve te silne stranke koje streme jedino dolasku na vlast očito nisu spremne izaći na ulicu i rame uz rame boriti se za prava radnika. Baš kao što se u proteklih 30 godina nisu potrudili da vrate povjerenje naroda u politiku.
I šta bi nam to onda donijele te velike koalicije opozicija koje su kao i vlast otuđene od naroda. Zanimljivo je da je ta famozna priča o ujedinjenju prebačena u teren federalnih stranaka, koje bi morale popustiti i odstupiti od onog što godinama zastupaju, kako bi njihovi budući politički partneri pristali na saradnju.
Već smo pisali da bi bilo izuzetno opasno odustati od NATO puta, zabrane negiranja genocida i ustavnih reformi koje vode normalizaciji stanja u državi. S druge strane opozicione stranke u RS ni prstom nisu makle na besmisleno berzansko zaduživanje ovog entiteta, koje će dobrano iskihati svaki čovjek na tih 49 posto teritorije BiH. Ni prvomajski dan radnika nije bila dovoljna motivacija da ustanu i povedu narod u uličnu borbu protiv sistema SNSD-a.
Istovremeno, stranke srpskog naroda u BiH pnisu spremne ni milimetra odustati od politike koju je SDS, njegovo vojno i političko vodstvo, vodilo tokom rata u BiH, a što je rezultiralo genocidom, etničkim čišćenjem i brojnim drugim slučajevima.
Ali su zato hitri i spremni u osudama navodnih zločina za koje su i domaći i međunarodni sudovi kazali da ih nema. Zapete su puške opozicioni lideri iz RS kada treba osuđivati visokorangirane predvodnike Armije RBiH.
Za radnike vremena i snage nemaju, a za ratne zločince i mitomaniju su uvijek spremni.
Izborna kampanja je prerano počela složit će se mnogi. Ali, za razliku od vlasti koja se bavi ratnohuškačkom politikom i vodi nas u ambis, pitam se jesu li opozicione stranke u Federaciji BiH spremne na politiku popuštanja i izdaje interesa vlastitih interesa. A očito je da koaliranje s opozicijom u RS nije moguće bazirati na politici napretka države, politici koja vodi ka pomirenju utemeljenoj na presudama međunarodnih sudova.
Čemu onda sva ta priča i iz čije kuhinje je potekla. Na osnovu onog što smo vidjeli u detjtonskoj Bosni i Hercegovini ne treba ni sumnjati da su u sve ovo stranci upleteni dobro.
Stoga se bojim da bi kraj ove priče mogao biti početak stvaranja srpskog političkog bloka koji će na vlast doći u Dodikovom stilu. A onda nastaviti Dodikovu politiku.
Gdje je onda fol? I šta je onda interes opozicione federalne politike?
Jer, ni radnici ni patriote očito neće imati koristi od političkog miješanja s obje strane entitetske linije!
