Prolazila jedna vojska kroz šumu u kojoj je vladala potpuna tama, prst pred okom nije se vidio, ali su osjećali da koračaju po nekim čudnim predmetima koji su se nalazili razasuti po zemlji. Iznenada začuše jedan glas koji se obraćao njima: “Ko od vas uzme nešto od toga što je razasuto po zemlji, pokajat će se zbog toga, a ko ne uzme ništa od toga, isto tako će se pokajati.” Vojnici začuđeno zastadoše i počeše da razmišljaju šta da urade. Nisu mogli da vide po čemu gaze, pa se nađoše u nedoumici da li da šta uzmu ili ne. Neki uzeše nešto, a neki ne. Kada su izašli na svjetlost iz ove šume, vojnici počeše zagledati u predmete koje su uzeli, te vidješe da se radi o dragom kamenju, pa oni što su uzeli pokajaše se što nisu uzeli još više, a oni što nisu uzeli ništa, žestoko se pokajaše zbog toga.
Slična situacija će se dešavati ljudima na Sudnjem danu, samo što će se ljudi tada mnogo, mnogo više kajati. Oni koji su vjerovali i dobra djela činili, kada vide nagrade kojima će pojedinci biti obasuti, kajat će se što se nisu više trudili i žrtvovali i radili za ovaj dan, a oni koji su okretali leđa Allahovoj uputi, koji su se oholili i činili mnogobrojne grijehe, grist će svoje prste kajući se zbog onoga što su propustili u dunjalučkom životu, kada vide šta su izgubili od džennetskih blagodati i kada vide kakvo ih grozno prebivalište čeka u Džehennemu, Allah nas sačuvao od njega.
Ali, u ovom tekstu namjera nam je da se zadržimo na vjernicima. Šta jednom čovjeku koji zna da postoji Uzvišeni Allah, koji vjeruje u Njegovu Knjigu i u ono što stoji u njoj, koji voli Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i trudi se da slijedi njegov sunnet, šta jednom takvom čovjeku treba da bude glavni cilj u životu? Najveći, najvažniji i osnovni cilj treba da mu bude da zaradi zadovoljstvo i milost svoga Gospodara i time da zadobije džennetske bašče, gdje će čovjek dobiti sve ono što mu duša poželi, užitak i nagrade koje su riječima neopisive i koje ljudski mozak ne može ni zamisliti, i koje su, povrh svega, vječne.
Međutim, da bi se do svega ovog došlo, mora se na tom putu mnogo toga žrtvovati i prodeverati, jer Džennet je skupa roba. Pogledajmo koliko se čovjek mora žrtvovati da bi sebi priuštio ove dunjalučke, kratkotrajne užitke i blagodati, kao što su hrana, odjeća, prijevozno sredstvo, stambeni prostor (kuća ili stan) i sl. Subhanallah, koliku žrtvu čovjek podnosi da ovo ostvari i koliko smo spremni da se borimo za ove stvari, a sve ovo je prolazno i sve ćemo to, kad-tad, morati ostaviti nekom drugom.
Pa šta onda tek treba da radimo i koliko treba da se žrtvujemo za ono što nema kraja i čiji je dio gdje se samo koplje može zabosti bolji od čitavog dunjaluka? Ne budimo kao mala djeca kojoj, kada bi neko punudio da izaberu između jednog balona na jednoj strani i recimo tri kilograma zlata na drugoj strani, oni bi izabrali balon. Tako i mi, shvatimo da je ovaj dunjaluk malo vrijedan, da nam je ovaj kratki život od šezdeset, sedamdeset godina dat samo radi toga da na njemu posijemo dobro ili zlo, a čije ćemo plodove ubrati na Danu obračuna.
Šta je dužina našeg života samo u odnosu na dužinu trajanja Sudnjeg dana, dužinu od pedeset hiljada godina? Zar je vrijedno da ga provedemo u nepokornosti Allahu i traćenju vremena u stvarima od kojih nećemo imati nikakve koristi, i zar je na gubitku onaj koji sebe, svoje vrijeme i svoj imetak žrtvuje za Allahovu vjeru? Neka nam u životu bude moto kur’anski ajet: “Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.” (El-En‘am, 162).
A ako nam ahiret bude glavni cilj u našim životima, onda nam je to, ujedno, i najbolja garancija da će nam i ovosvjetski život biti dobar, jer to nam je obećao Onaj koji nas je stvorio iz ničega i koji određuje naše sudbine i naše nafake – Allah, s.v.t., a to nam je obećao i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a dokaz za to je sljedeći ajet: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili” (prijevod značenja En-Nahl, 97), te riječi našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Onome kome ahiret bude glavna preokupacija, Allah će u njegovo srce uliti bogatstvo i svega mu dati, a ovaj svijet će mu sa svih strana hrliti, dok onome kome dunjaluk bude glavna preokupacija, Allah će mu u očima dati siromaštvo, tako da će mu uvijek nešto nedostajati, a od ovoga svijeta dobit će samo onoliko koliko mu je već određeno.” (Tirmizi)
