Počesto na istim tablama stoje i rokovi: početak radova i završetak radova. To su rokovi za koje su se firme obavezale finansijerima da će do tad završiti posao. A finansijeri ili investitori su najčešće državne institucije, općine, ministarstva ili direkcije za ceste. A te institucije ulažu i u ceste troše narodni novac, budžet. Odgovornost prema trošenju toga novca bi morala biti na najvišem mogućem nivou.
Ako pažljivo pogledate obavezane rokove za završetak radova, vidjećete da to nije tako. Počesto se rokovi ‘probijaju mjesec, dva ili pola godine i više, što je bio slučaj sa rekonstrukcijom mosta u Ključu.
Slika je nastala u junu, dakle 7 mjeseci od roka za završetak a radovi na mostu su se uveliko dešavali. Ima i slučajeva gdje investitori izlože tablu, stave broj dana za završetak, kao na primjeru sanacije dijela ceste Bosanski Petrovac- Ključ, na kojoj nema datuma početak radova, a stoji rok za završetak 40 dana. Oni koji češće prolaze ovim putem znaju da je davno prošlo 40 dana, a posao se nije završio.
Nemar, neodgovornost prema trošenju javnog novca i loš posao trpe građani, koji satima stoje u gužvi, čekajući da prođu, čemu je poseban slučaj Vranduk u Zenici i odnos prema tamošnjem stanovništvu. Nema još uvijek organizovane akcije građana, niti vladajućih stranaka koje imaju moć da ovo stanje promijene. Čuje se ponekad glas razuma i odgovornosti iz politike, kao što je bio nedavni komentar predsjednika Nezavisnog bloka Senada Šepića koji je javno prozvao odgovorne i kritikovao sporost i probijanje rokova u rekonstrukciji ceste na Maloj Lisi u Cazinu. Šepić je objavio slike na dan na koji je, prema rokovima sa tabli, posao trebao biti završen. A realnost je potpuno drugačija, ne samo da nije završen, nego se kraj tog posla još dugo ne nazire.
Ovakav odnos prema građanima i trošenju javnog novca mora doživjeti promjenu. Postavlja se pitanje ko će odgovarati za nerealizaciju poslova prema ugovorima, na osnovu kojih su i dobili mogućnost da troše narodni novac. Ko će odgovarati za štetu koju ovakvim odnosom nanesu građanima i privredi u BiH? Ko će odgovarati za izgubljeno povjerenje ljudi u institucije i državni aparat?
Odgovor mora biti u svima nama, građanima ove zemlje, koji plaćamo poreze iz kojih ove, odabrane, uglavnom vladajućim strankama bliske firme dobijaju novac. Kad god ubuduće prođemo pored table, trebamo zastati, pogledati rokove, znati ko su akteri i iste činiti odgovornim da, prema obavezama iz ugovora i u utvrđenim rokovima završavaju posao, ili da za to odgovaraju, jer ipak, oni troše naš novac i zato imamo i pravo, a i obavezu, radi generacija koje dolaze da budemo aktivni građani, borimo se i izborima za svoja prava. Ako to ne budemo radili mi, drugi neki sigurno neće raditi naš posao.
