Pejgamber je rekao i ovo: „ Nije ispravno vjerovanje čovjeka sve dotle dok njegov komšija ne bude siguran da mu on neće nanijeti nikakve štete.“
Ova dva hadisi-šerifa odlično ukazuju na stav islama prema komšijama. Iako njima ne treba nikakvo dalje tumačenje, ipak ćemo nabrojati i nekoliko posebnih dužnosti prema komšijama koje mora da ispunjava svaki musliman:
– pravi musliman ne smije zaspati ako zna da mu je komšija gladan;
– mora strogo paziti da ne uvrijedi ili napadne komšiju;
– treba da ga čašćava i dariva onim što ima;
– ne treba ni da gleda u susjedovu kuću bez njegovog dopuštenja;
– ne smije kvariti zidove njegove kuće, bacati otpatke u komšijinu bašću ili dvorište;
– treba da pazi djecu svoga komšije, pa i da ih očisti ako su se zaprljala;
– treba da susreće svoga komšiju vedra i nasmijana lica;
– treba da mu u slučaju potrebe posudi novac, alat i sl.;
– treba da ga u nevolji ili žalosti razgovori;
– treba da nadzire kuću svoga komšije u vrijeme kada je ovaj odsutan;
– treba, ako prodaje kuću, najprije komšiju da ponudi;
– ne treba da bez komšijine saglasnosti prodaje svoju kuću strancu;
– treba da dopusti komšiji da se služi njegovom vodom;
– treba da od komšije pretrpi i podnese i ono što od drugog ne bi;
– treba da postupa prema komšiji onako kako bi želio da se postupa prema njemu samom;
– treba da ode komšiji na dženazu.
Ovo su samo neke napomene, neke dužnosti sa kojima se svakodnevno susrećemo. Razumije se da tih dužnosti ima još dosta. I naše stare poslovice u kojima leži vjekovima taložena mudrost, govori da komšiju treba paziti više nego rođenog brata.
