Još u februaru, kada su vakcine protiv covida bile uglavnom ograničene za najranjivije među nama, čelnici javnog zdravstva bili su odlučni u prenošenju zajedničke poruke: Ne brinite o razlikama među vakcinama. ‘Sva tri su stvarno prilično dobra, a ljudi bi trebali uzeti ono koje im je najdostupnije’, govorio je tad Anthony Fauci, glavni američki stručnjak za koronu.
Sada, kada su stotine miliona doza vakcina distribuirane diljem Sjedinjenih Država, postoje razlozi za sumnju u takvu priču. Nedavno istraživanje na više od pola miliona američkih veterana pokazalo je da je zaštita Johnson&Johnsonom od infekcije, bez obzira razvije li osoba simptome ili ne, pala s 88 posto na 3 posto do sredine augusta, dok se učinkovitost ostalih vakcina znatno manje promijenila. Također je utvrđeno da Modernina injekcija nadmašuje Pfizerovu po broju antitijela i spriječenim hospitalizacijama, dok je studija Nacionalnog instituta za zdravlje, objavljena ranije ovog mjeseca, pokazala da je Modernina dopunska injekcija podigla razinu antitijela sudionika nešto više od Pfizera te da su oba pojačivača mRNA bila značajno ispred J&J-a.
Vodeći se ovim podacima, bilo bi logično rangirati vakcine prema proizvođaču. Moderna je tako bolja od Pfizera, a oboje su bolji od J&J-a. Međutim, iste te brojke upućuju na jedan drugačiji obrazac; možda najvažnija stavka nije marka vakcine, već njena količina.
J&J, koji je najmanje učinkovit u studijama, ima samo jednu dozu u svojoj primarnoj seriji, dok mRNA cjepiva, Moderna i Pfizer, imaju dvije. Dakle, svako ko je vakcinisan J&J-om, dobio je duplo manju dozu. Uspoređujući Pfizer i Modernu, primjetna je još jedna razlika u dozi; svaka injekcija Pfizera sadrži 30 mikrograma mRNA, dok svaka Moderna sadrži 100. Doze za djecu također se razlikuju po količini; Pfizer je predložio injekcije od 10 mikrograma, dok je Moderna ide s 50. Stoga, je li zaista ‘više vakcine bolje’?
No nije sve tako jednostavno. Kao prvo, doze Pfizera i Moderne mjere se u masi mRNA lipidnih nanočestica, dok se doze J&J-a mjere prebrojavanjem broja bezopasnih čestica adenovirusa koje svaka sadrži (oko 50 milijardi). Lipidne nanočestice se baš i ne mogu uspoređivati s virusnim česticama. Prema Michaelu Arandu s Instituta za farmakologiju i toksikologiju Univerziteta u Zürichu, nije uputno pretpostaviti da će svaka doza od 50 milijardi čestica J&J-a biti po veličini jednaka sljedećoj budući da, ovisno o detaljima proizvodnje, neke čestice mogu biti infektivnije od drugih. Bolja mjera doze za vakcine temeljene na adenovirusu, tvrdi, bile bi ‘zarazne jedinice’. Na pitanje je li razvoj standardne mjere koja funkcionira na različitim platformama vakcine možda moguć, rekao je: ‘Mislim da ne.’
Usporediti doze vakcina Pfizer i Moderna puno je lakše, jer su im mehanizmi slični. Svaka injekcija Moderne daje preko tri puta više aktivnog sastojka, u usporedbi s Pfizerom, i čini se da izaziva veći broj antitijela i dovodi do trajnije zaštite od infekcije i hospitalizacije. ‘S vremenom bi ta veća doza mogla biti ono što čini razliku u zaštitnoj učinkovitosti’, kaže John Moore, profesor mikrobiologije i imunologije na Weill Cornell Medicine.
Vakcine su se također razlikovale u rasporedu doziranja. Vakcinisani Amerikanci primili su 60 mikrograma Pfizera u razdoblju od tri sedmice, 200 mikrograma Moderne tokom četiri sedmice ili 50 milijardi čestica J&J-a odjednom. Usporedba bi, stoga, bila nalik onoj među kruškama i jabukama. Čak bi i jednosedmična razlika između Pfizerovog rasporeda i Moderne mogla biti važna. Mark Slifka, imunolog na Univerzitetu za zdravlje i nauku Oregon, rekao je da bi to moglo utjecati na Moderninu nešto dugotrajniju zaštitu. Angela Rasmussen, virologinja s Organizacije za vakcine i zarazne bolesti Univerziteta u Saskatchewanu, istaknula je da se čini da vakcina AstraZeneca, dizajn vektora adenovirusa poput J&J-a, također pruža veću zaštitu kada su njegove doze udaljene.
Broj doza vakcina koje primite također je važan, bez obzira na njihovu specifičnu količinu i raspored. Slifka smatra da je ukupni broj vakcina mnogo važniji od količine unesene u svaku štrcaljku. Dobivanje više od jedne doze ‘zapravo je veliko izjednačavanje među vakcinisanima’, rekao je, jer uči imunološki sustav da određenu prijetnju treba shvatiti ozbiljno. Primiti više umjerenih doza također može biti bolje od uzimanja jedne megadoze, jer što više vakcina dobijete odjednom, to će vjerojatno biti teže vaše nuspojave. ‘S mRNA cjepivima i vektorima adenovirusa, postoji gornja granica koliko možete dati u jednoj dozi prije nego što to jednostavno prestane biti dobra ideja’, rekao je Slifka.
Američke javne zdravstvene agencije još nisu istupile i to rekle, ali J&J je ‘zapravo cjepivo za dvije doze’, rekao je Rasmussen. Paul Offit, koji vodi Centar za edukaciju o vakcinama u Dječjoj bolnici u Philadelphiji, rekao je da bi se J&J mogao pokazati ‘jednako dobrim kao i mRNA vakcine’ kada se usporede dvije doze s dvije doze. Također sumnja da bi jedna doza J&J spriječila više hospitalizacija i smrti od jedne doze Pfizera ili Moderne.
Ali to mišljenje je daleko od općeg. ‘Apsolutno ne sumnjam da su adenovirusi inferiorna tehnologija u odnosu na mRNA’, rekao je Moore. Mnogi obožavatelji vakcina J&J-a nagađaju da bi njegova zaštita od hospitalizacije i smrti mogla trajati duže od ostalih vakcina, zahvaljujući načinu na koji stimulira određeni skup aktera imunološkog sistema zvanih T stanice, koje pomažu u sprječavanju napredovanja infekcija u tešku bolest. ‘Postoji neka vrsta mafije T-stanica,’ rekao je Moore, ali neke studije su pokazale da vakcine s mRNA proizvode odgovore T-stanica s barem jednakom snagom kao J&J. Kaže da su antitijela ionako bolji medij za zaštitu, a opcije Moderna i Pfizer dosljedno proizvode više njih kod vakcinisanih.
Nekoliko stručnjaka i dalje pretpostavlja da su sve tri vakcine donekle zamjenjive. Slifka, na primjer, misli da razlike između formula adenovirusa i mRNA tj. načina na koji ciljaju naše stanice i prirodu imunološkog odgovora koji izazivaju u nama, možda nisu osobito relevantne za zaštitu koju pružaju. ‘Obje su nanočestice. Jedna je nanočestica virusa, a druga je nanočestica lipida, ali rade istu stvar,’ rekao je. A ta stvar je isporuka genetskog materijala u ljudske stanice kako bi te stanice mogle proizvesti karakterističan protein koronavirusa i osigurati cilj imunološkom sustavu vježbu da bude spremno kada stigne pravi uljez.
Vjerojatno nikada nećemo sa sigurnošću znati kolika se razlika između vakcina može pripisati njihovim formulama, a kolika dolazi od drugih faktora. U teoriji, istraživači bi mogli riješiti ta pitanja provodeći goleme nasumične kontrolirane pokuse s malo većim i manjim dozama svake injekcije te različitim intervalima između (iste količine) injekcija. No s obzirom na to da polovica svijeta još nije primila niti jednu dozu bilo koje vakcine protiv covida i da je već identificirano nekoliko dovoljno dobrih rješenja, niko neće biti spreman posvetiti vrijeme i novac propitkujući tako delikatna pitanja.
