Razlika između te dvije vrste otkaza je u tome što pri redovnom otkazu ,radnik je dužan raditi za vrijeme otkaznog roka (pri čemu se otkazni rok računa zavisno od trajanja radnog odnosa kod tog poslodavca) dok kod vanrednog otkaza se otkazni rok ne primjenjuje, tj. prestanak radnog odnosa nastupa momentalno.
Također, poslodavac uvijek mora obrazložiti razloge otkaza dok radnik mora obrazložiti razloge otkaza samo u slučaju kada vanredno otkazuje ugovor o radu.
Sporazumi raskid ugovora o radu je prestanak radnog odnosa kada se radnik i poslodavac sporazume oko npr. dana prestanka radnog odnosa te ostalih uvjeta prestanka radnog odnosa te o tome sklope pisani sporazum.
Bez obzira da li radni odnos prestaje otkazom ili sporazumno, poslodavac je uvijek dužan isplatiti radniku naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.
Međutim, u slučaju sporazumnog raskida radnog odnosa, kao i slučaju svih vrsta otkaza bilo koje ugovorne strane, osim redovnog poslovno uvjetovanog otkaza te lično uvjetovanog otkaza, radnik ne ostvaruje pravo na isplatu naknade za nezaposlene te poslodavac nije dužan radniku isplatiti otpremninu sukladno odredbama Zakona o radu.