Entiteske vlade, ali i drugi nivoi vlasti već cijelu godinu ne poduzimaju ništa da se obuzda nerazuman rast cijena životnih namirnica i ukupna inflacija, koja u ovom obimu nije zabilježena posljednjih 20 godina. Nerad i nemar pokušava se zamaskirati opravdanjima o uvezenoj inflaciji, globalnim poremećajima, itd. Međutim, istina je malo drugačija, a nedonošenje nikakvih mjera da se umanji udar na ionako loš životni standard građana, nema opravdanja.
U tome možemo tražiti jedan od razloga proizvodnje političkih kriza, agresivne udare na pravni poredak, bujanje etnonacionalističke retorike, a sve s ciljem skretanja pažnje sa egzistencijalnih problema s kojima se većina građana Bosne i Hercegovine suočava. Nekoliko činjenica: pandemija je uzrokovala poremećaj u lancu ponude i dovela do nestašica određenih proizvoda i usluga. To je dovelo do povećanja cijena onih proizvoda za kojima postoji visoka potražnja, a čija je ponuda nedovoljna ili isporuka usporena. To su primarno prehrambeni artikli.
Zbog toga se hitno moraju aktivirati robne rezerve, intervenirati na tržištu zauzdavanjem nenormalnih maloprodajnih marži, pomoći najugrožnijim kategorijama stanovništva, ali ne sa mizernih 50 KM, kao što je obećano penzionerima, već ciljanim i dovoljnim subvencijama za najranjivije društvene grupe. Drugi razlog inflacije u BiH je djelimično uvezena inflacija, koja je u razvijenim zemljama uzrokovana ekspanzivnom monetarnom i fiskalnom politikom, odnosno štampanjem novca, što je uzrokovalo povećanje dugova vlada, kako bi se finansiralo blizu 11 triliona dolara ili 10% globalnog BDP - a novčane injekcije u nacionalne ekonomije. Odgovornost naših domaćih vlada za inflaciju je očigledna.
Svi koji razumiju važnost kontrole zaduživanja znaju koliko vladin dug podstiče inflaciju. Protekla dekada je dokazala da, kada kamatne stope padnu do nule, porast vladinog duga uz monetarnu ekspanziju ili štampanje novca dovodi do velikih inflatornih pritisaka, što potvrđuje Friedmanovu izreku da je inflacija svuda i uvijek samo fiskalni fenomen. Dakle, kombinacija rastućeg vladinog duga, neplaniranog ogromnog zaduživanja entiteta kod domaćih i stranih kreditora, uz globalne poremećaje, doveli su nas do eksplozije cijena i najgore inflacije u dvije dekade. Iako u BiH nije bilo bukvalnog štampanja novca, isti se u ekonomski sistem upumpavao kroz unutrašnja i vanjska zaduživanja entitetskih vlada, da bi se finansirao rastući budžetski deficit. Pored svih navedenih inflatornih šokova, a da bi sačuvali socijalni mir, kupili vrijeme u konfliktu s rudarima, odgodio kolaps koncerna Elektroprivrede BiH, Federalna vlada, pa Vlada RS - a, iracionalno podstiču inflatorni pritisak kroz povećanje cijene električne energije.
To nema nikakve veze sa tržišnim cijenama električne energije, jer vlade preko vlastitih uprava elektroprivreda određuju cijene. Cijena električne energije, koja ulazi u gotovo svaki proizvod i uslugu, kreira nove inflatorne pritiske na cijelom tržištu, a ogromna povećanja cijena energije imat će lančani negativni saldo na zatvaranje radnih mjesta, rast inflacije, pad životnog standarda, pad proizvodnje i izvoza. Sve to je posljedica nereda u energetskom sektoru i privremenog gašenja požara prebacivanjem troškova sa elektroprivreda na realnu ekonomiju, privatne kompanije i domaćinstva. Strukturalni problemi rudnika i koncerna nikako se ne mogu riješiti prenosom tereta na cijelu ekonomiju BiH i njene građane.
Razumljivo je da vlade pokušavaju probleme akumulirane godinama, kroz loše upravljanje, korupciju, stranačko zapošljavanje nepotrebnog kadra i lažna obecanja data rudarima, riješiti finansiranjem iz naših novčanika. Ipak, bezobzirna je podvala da se to mora uraditi zbog najniže cijene energije u regiji, sveprisutne inflacije, itd. Niska cijena energije u odnosu na druge zemlje je bila i prije 10 godina, pa nije bilo radikalnog poskupljenja. Koalicija Država ! poziva vlade da olakšaju pritisak na domaću privredu i potrošače, a ne da kreiraju novi pritisak
