Sagovornici DW-a smatraju: političari i njihova zapaljiva retorika u beskrupuloznoj utrci za vlast.
‘Ko zavadi?”, uvriježen je žargon u BiH kada se dvoje prijatelja ili dobrih poznanika dugo, iz nekih razloga, nije vidjelo ili susrelo. Ali, ovaj izraz je, čini se, svakodnevica u BiH, a zapaljiva retorika ne jenjava ni nakon predizborne kampanje i završenih izbora. Aktualiziranjem pregovora između političkih stranaka oko uspostave vlasti, posebno je napeto između Bošnjaka i Hrvata koji “dijele” Federaciju u BiH.
Ponovno je javnost suočena sa zapaljivom, međunacionalnom retorikom, a u istu se često uključuju i braniteljske i stradalničke organizacije i vjerski dužnosnici. Bez obzira radilo se i o banalnom pitanju, međunacionalne tenzije su sveprisutne i čini se da je taj začarani krug neprobojan. Ili, možda nije?
Prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture ‘Preporod’ iz Sarajeva i redoviti profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu za Deutsche Welle skreće pozornost o “prirodi Bosne i Hercegovine”, tražeći u tom pitanju ujedno i odgovor.
“BiH je složeno, višereligijsko i višenacionalno društvo naglašene unutarnje raznolikosti, posebno u sferi naših kolektivnih identiteta i to nije samo danas, u naše vrijeme, već je takvo što učinak povijesno oblikovanog bića ove zemlje i njezina priroda, i to je činjenica koju uvijek treba imati u vidu kada je riječ o društvenim odnosima, a naročito o odnosima među narodima. Za stanje ukupnih, pa tako i međunacionalnih odnosa u društvu dominantnu odgovornost ima politika kao društveni faktor koji najsnažnije oblikuje društvo kao cjelinu, ali nije zanemariv utjecaj i akademskih faktora, medija, ali i obrazovanja, kulture…”, smatra prof. Kodrić.
Ali, on pri tom upozorava kako prešućivanje činjenice o svim društvenim raznolikostima u BiH, vodi u šire društvene, međunacionalne, antagonizme i napetosti, pa i konflikte.
“Uvažavanje omogućuje skladnije društvene odnose, funkcionalno i napredno društvo. Da je to uistinu tako, jasno pokazuju kako naša prošlost, tako i naša suvremenost. Naši identiteti trebaju biti konstruktivni, i odnosu na sebe, i u odnosu na druge, sve to uz svijest o činjenici bh složenosti, koju nikad ne bismo trebali gubiti iz vida jer su svi naši identiteti bitno određeni i našim međusobnim odnosima, ali i BiH kao zemljom u kojoj stoljećima živimo jedni s drugima”, zaključak je predsjednika Bošnjačke zajednice kulture ‘Preporod’.
Što se dogodilo pa su međunacionalni odnosi u BiH ponovno vrlo uzburkani, pokušao je dati odgovor i prof.dr.sc. mons. Franjo Topić, počasni predsjednik HKD Napredak i Paneuropske unije BiH. Na pitanje tko je zavadio i zavađa žitelje BiH te što se dogodilo, za DW odgovara:” To se dogodilo jer se dvije glavne političke stranke, bošnjačka i hrvatska, bore za vlast. A borba za vlast je uvijek nemilosrdna. Tako je i u mnogim zemljama”.
Prof. Topić godinama živi i djeluje u Sarajevu, te pojašnjava zanimljivu političku specifičnost u BiH.
“Uglavnom sve stranke nacionalne pa se njihove svađe prenose preko medija na narode i obične ljude. To ima dalekosežne posljedice, jer se stvara mržnja među običnim ljudima. Lako je stvarati mržnju i zlo, ali je to teško liječiti. I tu je velika odgovornost lidera i drugih dužnosnika ovih stranaka. Stranke su uspjele nametnuti mnijenje da se sve gleda kroz vlast, pa se kaže da ‘Srbi, Bošnjaci, Hrvati nemaju dovoljno nacionalnih prava’, a zapravo, stranke nemaju dovoljno vlasti i to se pretvara u nacionalna prava. Paradoks je da se svađaju dvije stranke koje su bile ključne u stvaranju nezavisne BiH. Čudno je da se ove dvije stranke i mnoge druge iz Federacije, uopće ne zanimaju za manji entitet, što je ružno”, vrlo ‘plastično’ i jednostavno objašnjava prof. Topić svu zamršenost bh odnosa.
On pri tom podsjeća kako se i zbog političkih svađa često odlazi iz BiH.
“I gle paradoksa – tamo nemaju nikakvu nacionalnu vlast, a niti nacionalne škole, fakultete, institucije, medije itd. Koliko je vlast sporedna vidi se da na izbore nije izašlo praktično pola ljudi. Vlast je važna isključivo za stranke”, povlači zanimljivu paralelu.
O ‘receptu za liječenje’ pomirenja navodi: “Pomirenje trebaju promovirati i raditi na njemu svi: vjerske, kulturne, obrazovne institucije a i pojedinci. Jer od svakoga od nas nešto ovisi. Liječiti se može samo da Bošnjaci, Srbi i Hrvati shvate da se ne živi od vlasti. Pomirenje trebaju promovirati i raditi na njemu svi: vjerske, kulturne, obrazovne institucije a i pojedinci. Jer od svakoga od nas nešto ovisi. Da se nađu tri dobra lidera kao Schuman, De Gasperi i Adenauer, sve bi se riješilo u nekoliko mjeseci”, zaključuje Topić.
Da međunacionalne tenzije i mržnja nemaju nikakve veze s narodima, smatra i dr. sc. Slavo Kukić. On odgovornost vidi u nekom drugom.
“Niti je s narodom imalo veze ono što se događalo ratnih devedesetih, niti s narodom ima veze ovo što se kao dojam o odnosu Bošnjaka i Hrvata može stvoriti danas. Naprotiv, i onda je pucalo, a ‘puca’ i danas između bošnjačko-hrvatskih nacionalističkih ideologija. Danas se, nažalost, ne radi ni samo o ideologijama nego o ciljanom, nerijetko i međusobno koordiniranom političkom djelovanju bošnjačko-hrvatskih interesnih grupa, koje kreiraju i političke procese”, kaže prof. Kukić za DW.
Osvrćući se na razloge, Kukić kaže da je cilj zadržavanje ‘status quo’ stanja.
“U pozadini svega je procjena da je ‘talasanje’ u ime hrvatskih, odnosno bošnjačkih ili srpskih nacionalnih interesa, najučinkovitiji paravan za skretanje pažnje s njihovog kriminala i korupcije na pitanja neravnopravnosti i nacionalne ugroženosti Bošnjaka i Hrvata. Na tu vrstu udica desetljećima se upecavaju siroti ljudi, i Hrvati i Bošnjaci, a i Srbi i to je sasvim drugo pitanje. Onda kada se toj logici uspiju oduprijeti, bit će okončana i priča o `braniteljima` hrvatskih i bošnjačkih interesa, a oni sami, koji su ogrezli u kriminalu zbog kojeg je BiH gurnuta desetljećima, pa i čitavo stoljeće unatrag, završavati tamo gdje kriminalci završavaju svugdje u svijetu. U zatvorima”, zaključuje prof. Kukić.
Skoro isti stav, pa čak i puno oštriji o uzrocima stalnih međunacionalnih netrpeljivosti i zapaljivoj retorici mržnje, ima i prof.dr.sc. Esad Bajtal.
Ovaj sociolog i filozof za to isključio smatra odgovornim vlast i politike, za koje kaže da – nisu politike.
Ko će zavaditi ljude nego vlast i politike, političke stranke koje to nisu. To znači da na sceni imamo dobro organizirane kriminalne-etno organizacije koje se domaćoj i svjetskoj javnosti predstavljaju kao političari, a sve preko leđa naroda, a dok u isto vrijeme dobar dio tog istog naroda od njih živi. I tako ulazimo u opasnu simbiozu i stalan začarani krug”, kaže ovaj bh filozof za DW.
Međutim, pozivajući se na grčku izreku ‘Panta rei’ (Sve teče), ili narodsku ‘sve bude i prođe’, uvjeren je da se ovo stanje, kako kaže, neće promijeniti preko noći.
“Sve je proces, samo je pitanje koliko će vremena trebati i hoće li njegov kraj dočekati i djeca naše djece jer su uspjeli toliko zle krvi među nama napraviti. Što nam se to dogodilo nakon toliko godina našeg suživota i zajedničkog življenja da upadnemo u takvo nešto što se ovdje zbiva – ostaje pitanje za sve one ljude koji se bave ovim velikim problemom. Ali, na kraju, ne znamo tko je gori ili građanstvo što im dopušta da rade to što rade ili, kao što sam već kazao, organizirane kriminalne-etno organizacije koje predstavljaju kao političari”, ujedno je i odgovor, ali i novo pitanje prof. Bajtala, a koje je već spomenuo i njegov kolega prof. Kukić.
Da je i sama poražavajuća činjenica kako se u BiH, i nakon tri desetljeća od rata, govori o pomirenju, navodi i Sanja Bjelica Šagovnović, predsjednica Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva ‘Prosvjeta’ u Mostaru i dugogodišnja novinarka.
“Ista ova pitanja bila su aktualna i prije 20 godina i danas. Nažalost, za to je i previše razloga – sve tri strane u BiH imaju neke svoje razloge, a istina je vjerojatno negdje na sredini. Mnoge teme iz prošlosti i danas opterećuju život građana BiH, od procesa za ratne zločine, nezadovoljstva ustavnom pozicijom, strahovima od majorizacije itd”, kaže predsjednica ‘Prosvjete’ za DW.
Ali i ona smatra da su politike i političari najodgovorniji za stanje u BiH, kao i činjenici da još uvijek govorimo o narušenim odnosima i pomirenju.
“Zaoštrena retorika političara i tenzije vrlo brzo se prenesu u javni prostor, ponekad i do te mjere da se čini kako situacija može vrlo brzo eskalirati. Ako bi se njihova retorika promijenila i okrenula prema životnim pitanjima i javno mnijenje bi se manje bavilo temama poput vječnih ‘tko je počeo rat’, ‘tko je heroj, a tko zločinac’, ‘tko je žrtva, tko agresor'… Smatram i da je odgovornost na svima nama. Ako bi intelektualci, profesori, studenti, novinari, vjerski službenici, javne osobe počeli kritizirati neprihvatljivu retoriku i one koji narušavaju odnose, situacija bi se počela mijenjati. To je zadatak svih nas – da svakodnevno radimo na normalizaciji odnosa i dajemo svoj osobni, mali doprinos da nam bude bolje. Ja vjerujem da može i da će biti”, optimistična je ona.
