Snimke iz hotela Evropa na kojima “neogovorni pojedinci” tokom svadbe decenije između Jasmine Izetbegović i Ćamila Humačkića nazdravljaju čašama i flašama punim alkoholnih pića duboko su potresle tankoćutni debeli sloj muslimanske političke, vjerske i poslovne elite, zakletih neprijatelja tog poroka težeg od svih poroka, kažnjivijeg od kriminala, bogohulnijeg od laži, odvratnijeg od prijetvornosti, nemoralnijeg od neumjerenosti, bahaćenja, nesolidarnosti. Burne reakcije na društvenim mrežama svjedočile su na licemjerstvo i prevarantski karakter seosko-vašarskog orgijanja na skupu na koje su, čini se, pozivnice uglednim gostima dijeljene u tijesnoj suradnji sa nadležnim tužiteljstvima svih razina.
SVADBA KO SVADBA, PARADA PIJANSTVA BEZ PIĆA
Ni skupljeg derneka, ni jeftinijeg događaja! Ni visočijih gostiju, niti prizemnije zabave. Ni čednijeg hardvera, ni nepodnošljivijeg i otrcanijeg softvera!
Koliko je “svadba decenije” emanirala malograđanski prostakluk, prizemni, populistički vjerski dogmatizam i prevrtljivo puritanstvo, elitni primitivizam i odsustvo građanskog ukusa, mjere i pristojnosti nove bošnjačko-balijske klase, dokazuje niz događaja koji su je obilježili. Ali ništa tako ogoljeno, nedvosmisleno ne otkriva jad i bijedu tog tužnog spektakla kao završni komunike, post festum razmatranje za koje se pobrinuo (ili je bio formacijski, službeno zadužen) kabadahijski janjičar elektronskog-cyber carstva Jasmin Mulahusić. Iako su njegovi vjerni pratitelji na društvenim mrežama i fanatici njegovih odapetih strijela očekivali da se Mulahusić tih mubarek dana prelomnih za planetarni ummet oglasi iz Kabula, iz srca afganistanskog kalifata, on se ipak odlučio za domaću prijestolnicu islamskog čudoređa, festival izvornih islamskih vrijednosti.
Zato je Mulahusić, stanovnik Luxemburga protiv kojeg se u Tužiteljstvu BiH vodi istraga zbog serijskih napada, uvreda prijetnji koje redovno upućuje ovdašnjim novinarima, intelektualcima, opozicionerima…odlučio svojeručno oglasiti kao portparol “svadbe” i objasniti “tajnu manastirske rakije”. To jeste, javno saopćiti preliminarne rezultate svog dubinskog šerijatsko-investitigativnog rada na utvrđivanju odgovornosti za počinjenu diverziju – “neovlašteno prisustvu vatrene vode”.
“Po pitanju alkohola na svadbi Jasmine Izetbegović, laž je da ga je bilo, ijedna kap uopće na svadbi”, energično i strogo, nepismeno do iznemoglosti saopćava Mulahusić.
Evo šta je još utvrdila nepogrešiva forenzika ovog nekadašnjeg međunarodno priznatog radikala kojeg se dovodilo u vezu sa terorisitičkim ćelijama u Evropi. Telegrafski je Mulahusić poredao hronologiju nenajavljenog zločina, šejtanske diverzije ljubitelja dobre kapljice-samoubica.
SVAKA PTICA SVOM ŠERIJATU LETI
“Predsjednik Erdogan, reis efendija Kavazović, kao i Šefik Džaferović otišli su u 17.30.
Svadba se završila u 23.00 i na svadbi nije bilo ni kapi alkohola”, potpuno je siguran ovaj protivalkoholni ekspert, kojem su svatovi, pretpostavlja se, bili dužni u pravilnim vremenskim razmacima puhati u lice i hodati ispred njega pravo i bez ševeljanja po kredom isctanoj bijeloj liniji.
No, opet je iskrslo ono ali, koje na šerijatskim svadbama nevjesti sreću kvari.
Tačno je da, kako je precizirao šerijatski radar Mulahusićev da nije bilo ni kapi alkohola “na svadbi Jasmine Izetbegović”, ali su se, avaj, određene zalihe “vatrene vode” pojavile na svadbi mladoženje Ćamila Humačkića.
Evo i završnog razmatranja šerijatsko-trezvenjačkog forenzičara Jasmina Mulahusića sročenog nakon sagledavanja svih ključnih elemenata svadbene ceremonije, kao i popratnih manifestacija.
“Nakon svadbe, u unutrašnjosti hotela u ponoć odvijalo se ono što smo vidjeli na snimku koji objavljuju mediji”.
Šta se desilo pod okriljem (po)noći, nestrpljivi smo da saznamo.
“To se odvijalo privatno u krugu 15 ljudi bliskih mladoženji. Taj mi je dio odvratan i nemam namjeru braniti neodbranjivo. Neka čisti svako za sobom nered koji ostavi”, poručuje prisebni Mulausić, uz jedini logičan zaključak: “Svi ćemo naći kod Allaha ono što smo zaslužili. Bože na hajr. Amin.”
Eto, tako, sad je sve malo, odnosno puno jasnije.
Za kraj ne preostaje ništa drugo nego da citiramo žene Kandahara i Kabula: “Užas je naša burka”.
