"Momčilo Krajišnik je kriv za proganjanje, uništavanje, ubijanje, deportaciju i nasilno prebacivanje, zločine protiv čovječnosti", bila je odluka sudskog vijeća u Hagu.
Ulazna vrata u mračnu politiku
Momčilo Krajišnik, po zanimanju ekonomista, je u julu 1990. bio među osnivačima Srpske demokratske stranke (SDS) čiji je lider bio haški optuženik Radovan Karadžić. Prvobitno je imenovan za predsjednika lokalnog odbora te stranke Novi Grad Sarajevo.
Od septembra 1990. bio je poslanik u Skupštini Republike BiH, a u decembru je imenovan za predsjednika ovog tijela. U julu 1991. godine je izabran u Glavni odbor SDS-a.
Krajišnik je bio učesnik mirovnih pregovora o BiH u Dejtonu 1995. godine, a kasnije ga je Richard Holbrooke, specijalni američki izaslanik za Balkan, opisao kao "Gospodin Ne", jer je bio beskompromisan tokom pregovora.
Krajišnik je od 1996. do 1998. godine obnašao dužnost srpskog člana Predsjedništva BiH. Uhapšen je na Palama u aprilu 2000. godine i prebačen u pritvor Haškog tribunala.
Upoznavanje Radovana Karadžića
Na suđenju je ispričao da je sreo Radovana Karadžića 1983. godine, ali u privatnim, nepolitičkim okolnostima. Tada je bio jedan od direktora finansijskih službi Energoinvesta, a Karadžić je honorarno radio u ambulanti tog velikog sarajevskog preduzeća.
Pošto je pomogao Karadžiću da dobije kredit za izgradnju stambeno-poslovnog prostora, optužen je zajedno s njim za malverzacije i osuđen na kaznu zatvora. Po njegovoj izjavi, oslobođen je krivice u toj aferi 1989. godine.
Nije se uopće bavio politikom sve do sredine 1990. kad se učlanio u SDS na osnivačkoj skupštini 12. jula te godine.
Osim učešća u radijskim i TV emisijama, u kojima je zastupao SDS, nije imao nikakvog drugog političkog angažmana, ali je poslije prvih višestranačkih izbora u BiH 1990. godine, kad su pobijedile nacionalne stranke, predložen kao kandidat SDS-a za predsjednika Skupštine RBiH. Od tada počinje njegov politički put koji je završen hapšenjem i prebacivanjem u pritvor Haškog tribunala u Scheveningenu u aprilu 2000.
Suđenje, svjedok sam sebi
Krajišnik je 2005. godine zahtijevao da bude ključni svjedok na vlastitom suđenju i sudsko vijeće mu je to odobrilo.
Krajišnikov engleski advokat Nicholas Stewart na početku procesa započeo je ispitivanje svog branjenika na osnovu izjave koju je napisao zajedno s optuženim.
Krajišnika je tužilaštvo optužilo za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu u kojem je izvršena kampanja širokih razmjera ubijanja i progona Bošnjaka, bosanskih Hrvata i drugih nesrba u 37 općina u Bosni i Hercegovini, od kraja 1991. do kraja 1992.
Tokom tog perioda Krajišnik je bio na istaknutom položaju u rukovodstvu bosanskih Srba. Bio je član Savjeta za nacionalnu bezbjednost, proširenog Predsjedništva "Srpske Republike Bosne i Hercegovine", Glavnog odbora Srpske demokratske stranke (SDS) i Skupštine bosanskih Srba, čiji je također bio predsjednik.
Optužnica protiv Krajišnika je podignuta 25. februara 2000. Uhapšen je i prebačen na Međunarodni sud 3. aprila 2000., a suđenje je trajalo od 3. februara 2004. do 31. augusta 2006.
U završnoj riječi optužba je zatražila izricanje doživotne zatvorske kazne, a odbrana je zatražila oslobađanje od optužbi. Biljana Plavšić, optužena za iste zločine, priznala je krivicu i sada je na izdržavanju jedanaestogodišnje zatvorske kazne, u Švedskoj.
Umjesto 20, odležao 13
Nakon odsluženih 13 godina zatvorske kazne zbog počinjenih ratnih zločina Momčilo Krajišnik vratio se kući iz zatvora.
Krajišnik je prvobitno osuđen na 27 godina zatvora, ali je predsjednik Tribunala Theodor Meron početkom 2013. godine donio odluku o njegovom prijevremenom oslobađanju nakon što je odslužio dvije trećine zatvorske kazne.
U presudi Tribunala se, uz ostalo, navodi da je tadašnja Srpska demokratska stranka (SDS) krajem oktobra 1992. godine osnovala ratnu skupštinu bosanskih Srba na čelu s Krajišnikom. Skupština je odmah počela uspostavu paralelnih struktura vlasti te 12. maja osnovala i vojsku na čije čelo je postavljen Ratko Mladić, kome se trenutno sudi u Hagu zbog ratnih zločina počinjenih u BiH.
Momčilo Krajišnik je većinu kazne (devet godina) proveo u pritvoru tribunala, ali je posljednje četiri i po godine proveo u zatvoru u Velikoj Britaniji. Iste godine nakon izricanja konačne presude tribunala Krajišnik je prebačen na izdržavanje kazne u zatvor u Velikoj Britaniji. Nakon godine provedene u zatvoru napisao je prvu molbu za prijevremeno puštanje na slobodu, koja je odbijena.
"Za utjecaj SDS-a na skupštinu bosanskih Srba bila je značajna uloga Krajišnika, kao predsjednika skupštine i kao istaknutog člana SDS-a. Vijeće je saslušalo i iskaze prema kojima je Krajišnik blagonaklono gledao na izražavanje nacionalne mržnje i podsticanje straha u skupštini bosanskih Srba. Transkripti sjednica predočeni vijeću pokazuju da u periodu na koji se odnosi optužnica on nijednom nije opomenuo poslanike zbog uvreda izrečenih na račun drugih nacionalnih grupa. Povremeno se i sam služio takvim izrazima. Zahvaljujući ovlaštenjima koja je kao predsjednik skupštine bosanskih Srba imao, Krajišniku je bilo lako da promoviše stavove o etničkom razdvajanju", navodi se u presudi Haškog tribunala.
Povratak kući i "rad na pomirenju tri naroda"
Prilikom donošenja odluke o prijevremenom puštanju na slobodu, sudija Theodor Meron je u obzir uzeo izvještaj koji je zatvorski supervizor poslao o Krajišniku, a u kojem se navodi kako je bio primjeran zatvorenik koji je pohađao kurs engleskog i Biblije te išao u teretanu kako bi ostao u formi.
Također se navodi da je teško procijeniti rizik koji Momčilo Krajišnik eventualno predstavlja po okolinu, budući da je "uporno odbijao prihvatiti krivicu".
Ipak, kako je u obrazloženju svoje odluke naveo sudija Meron, Krajišnik je pokazao da je djelimično prihvatio odgovornost za zločine, mada je priznao da prikuplja dokaze koje će priložiti u zahtjevu za reviziju presude. No, Meron je odlučio, "male su šanse" da će ponoviti djela za koja je osuđen.
Predsjednik Tribunala je konstatovao i da je Krajišnik osuđen za "najokrutnije zločine koje čovječanstvo poznaje", no, ipak je donio odluku da se može vratiti i živjeti tamo gdje su ti zločini počinjeni.
Sam Krajišnik je izrazio želju da se vrati u Republiku Srpsku i da radi u porodičnoj firmi te da "radi na pomirenju tri naroda".
Krajem augusta ove godine Krajišniku je dijagnosticirana obostrana upala pluća i zaraza koronavirusom zbog čega je s Pala prebačen na UKC RS u Banjoj Luci. Nakon dvije sedmice provedene pod ljekarskim nadzorom, preminuo je jutros u 6 sati u 75. godini.
