Slavni pravnik, Sarajlija s Bistrika, kojeg su kolege zvale "đavolji advokat", preminuo je jutros u Sarajevu u 71. godini života. Preminuo je od posljedica srčanog udara.
Karkin je rođen u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo na Bistriku - za sebe je govorio da je bio jedini štreber na Bistriku. Majka ga je ispisala iz Umjetničke škole, i upisala u Prvu gimnaziju, a konačnu je odluku donijela i kada je bila dilema šta studirati - historiju ili pravo. Pravo je završio ekspresno, za manje od četiri godine, a posao je dobio prvi dan nakon diplomiranja.
Slavu je stekao braneći ljude iz podzemlja, no branio je i imena koja su nam poznata iz drugog dijela naše historije.
Primjerice, 1983. je branio optužene u predmetu Sarajevski proces - riječ je u sudskom procesu u kojem su optuženi Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Ismet Kasumagić, Edhem Bičakčić, Husein Živalj, Rušid Prguda, Salih Behmen, Mustafa Spahić, Melika Salihbegović, Džemal Latić, Derviš Đurđević, Đula Bičakčić. Bili su to muslimanski intelektualci, optuženi za zločinačko udruživanje, neprijateljsko djelovanje i kontrarevoluciju.
Također, 1984. je branio Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika, kad su optuženi u aferi pronevjere novca. Zanimljivo je i da je htio Krajišnika braniti i nakon rata (no, na kraju ipak nije, op.pr.): ""Žrtva sam bio u ratu. Mene su nazvali Krajišnik i njegov advokatski tim i ja sam dao načelnu saglasnost. Krajišnika ću u Haagu braniti po službenoj dužnosti. Da sam odbio, shvatio bih to kao opstrukciju Haškog suda. Znate, ja sam vjernik, pripadam rifaijskom derviškom redu, koji kaže da pamtimo, ali da se ne svetimo."
Jedna od, kako je to govorio poslije, presuda koju je najteže "progutao" bila je i ona Ismetu Bajramoviću Ćeli, kojeg je volio kao sina: "Tražim oslobađajuću presudu, a dobijem dvadeset i pet godina zatvora! Nije lako. Odsjeku se čovjeku noge. Niko nije primijetio kako sam izjavu poslije suđenja davao sjedeći. Nisam mogao da stojim, ali to niko nije primjetio. Ne pokazujem slabost u sudnici."
Karkin je bio savjetnik Ćeli u ratu, dok je ovaj bio komandant vojne policije u gradu, a kažu i da je u tom periodu posredovao između Izetbegovića u Krajišniku. A, Karkin je i sam bio u zatvoru - u ratu je optužen za 124 krivična djela, pa i za saradnju sa agresorom. Dobio je pet godina zatvora, ali je iza rešetaka proveo "samo" 18 mjeseci i dva dana.
Muhamed Ali Gaši je htio da ga Karkin brani, no on se povukao, a na listi krupnih riba koje je zastupao na sudu našlo se i ima šefa kriminalne grupe Zijada Turkovića.
Omiljeni dio suđenja za Karkina je neupitno bila završna riječ: "Advokat sam starog kova i pazim na završnu riječ. To treba i znati, i ja sam majstor završne riječi. Znam održati pažnju suda i publike, pa često znam i probuditi sudiju koji malo prikunja. Bilo bi smiješno reći kako mi nije značajna odbrana Dominika Ilijaševića za navodnu sumnju da je počinio krivično djelo ubistva Joze Leotara. Branio sam ga na stotinu i trideset pretresa i moja završna riječ je trajala pet dana – treba zamisliti samo tu pripremu. Osim toga, završilo se uspješno za okrivljenog, pa samim tim i za advokata."
Karkin je, kao i o svemu drugom, i o svojim porocima govorio vrlo otvoreno: "Rijetka je bila noć da nisam bio u kafani ili u kockarnici. Nema kockarnice u svijetu u kojoj nisam bio. Sada više ne. Kocka traži i alkohol i cigaretu, a ja više ne pijem niti pušim. Za kocku treba hrabrosti, a kada se popije onda je veće srce."
Znao je reći i da slučajeve najradije priprema u kafani, te da nije timski čovjek: "Moj timski rad je takav da ja kažem kako će biti".
U posljednjim godinama svog života borio se sa dijabetesom i anginom pektoris, a svoje slobodno vrijeme provodio je sa unucima, koji su mu bili sve.
Zastupao je načelo da svako zaslužuje odbranu. Rekao je da bi branio svakoga, osim onoga ko bi mu ubio ženu. Ljude koje je branio nikada nije pitao da li su krivi.
"Sud je da se laže", govorio je Karkin, a klijente nikada nije pitao da li su krivi: "Meni nije bitno njegovo izjašnjenje da li je kriv, pogotovo s novim konceptom Zakona o krivičnom postupku gdje je sudnica, može se reći, kao fudbalski stadion. Sudije su tu da ne dozvole faule, tužilac ima svoju, a odbrana svoju tezu slučaja, i ne pobjeđuje istina, nego onaj koji ima jaču argumentaciju. Istina je nebitna. Ono što pobijedi postaje istina."
Jednom, kad su ga pitali kakvu bi kaznu tražio za nekoga ko bi naudio članu njegove porodice, odgovorio je:
"Ne bih čekao kaznu. Iskoristio bih svoje ovlasti, ušao u zatvor i ja mu presudio."
Svoje posljednje riječi u sudnici izgovorio jučer na ročištu u predmetu koji se u Sudu BiH vodi protiv generala Atifa Dudakovića i njegovih saboraca iz Petog korpusa ARBiH.
"U svojoj dugoj karijeri branio sam mnoge optužene, a samo u dva slučaja mogu reći da branim heroje. To su predmeti Dragan Vikić i Atif Dudaković", rekao je jučer u sudnici Karkin.
