Međutim, opće je poznato da se isti ti migranti dovoze u naš kanton, od organizovanog transporta do indivudalnih prevoza taxi službi i pojedinaca koji pokušavaju da iskoriste nastalu situaciju i dođu do zarade.
Policijski službenici putem patrolnih službi i stacionarnih tačaka pokušavaju da kontrolišu određene zone, ali se to pokazalo poprilično neefikasno, jer se te tačke uspješno zaobilaze.
MUP RS-a vrši obezbjeđenje transporta autobusima, gdje se migranti dovoze na entitesku liniju i upućuju u pravcu USK i to čak navode kao uspješan rad navedenog ministarstva u smislu sprečavanja prisustva stranih lica na teritoriji navedenog entiteta.
Pojedine grupe dolaze pješice iz Sarajeva ili Tuzle i na svom putu koriste formirane kampove za odmor i pripremu u pokušaju prelaska granice.
Kampovi su već odavno popunili svoje kapacitete i mogu prihvatiti nove korisnike samo kada određeni broj postojećih korisnika napusti neki od kampova. Oni koji se ne mogu smjestiti u kampove, svoje utočište nalaze na ulicama ili skrivenim skloništima pa čak i u ilegalnim smještajima.
Situacija će se znatno pogoršati dolaskom hladnijih dana koji su nam na pragu, a rješenja se spominju samo u teoriji, dok se na terenu ne dešava ništa što bi moglo rezultirati smanjenjem pritiska na USK ili bar stavljanjem pod kontrolu pristizanje novih grupa migranata na naš kanton.
Ovaj problem se ne može rješavati na lokalnom nivou, već na svim nivoima vlasti i međudržavnom saradnjom zemalja u regionu i konkretnom kontrolom granica te iznalaženjem rješenja za migrantska lica koja se već nalaze u našoj zemlji.
