Prema posljednjim podacima, ukupan dug za PDV u Bosni i Hercegovini premašio je 430 miliona KM.
Ovo su za “Nezavisne novine” potvrdili iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH) rekavši da za PDV trenutno ukupno duguje 12.098 obveznika.
“Dug po osnovu PDV prijave (glavni dug) iznosi 346.261.923 KM, dok je po automatskom razrezu (sistemski utvrđeni PDV usljed nepodnošenja PDV prijava) 85.391.822 KM. Dug po osnovu akcize zaključno sa krajem februara ove godine ukupno iznosi 15.366.616 KM i to za 47 dužnika”, naveli su iz UIO BiH.
Prema njihovim riječima, nakon što je 1. januara 2014. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, prvi put od uspostave Uprave za indirektno oporezivanje BiH, stekli su se zakonski uslovi za javno objavljivanje imena dužnika, koji imaju neizmirene obaveze po osnovu PDV-a, akcize i carine.
“Pored javne objave dužnika, u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o postupku indirektnog oporezivanja, koji je na prijedlog UIO i UO UIO usvojila Parlamentarna skupština BiH, naknadni teret prinude je smanjen sa 10 na pet odsto, a zatezna kamata sa 0,06 na 0,04 odsto svakog dana zakašnjenja. Svi obveznici koji ne žele da se nađu na javno objavljenoj listi dužnika i time ugroze svoju poslovnu reputaciju, treba da izvrše uplatu dugovanja po osnovu indirektnih poreza”, istakli su iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Na sajtu UIO BiH mogu se naći svi dužnici čiji je dug veći od 25.000 KM.
Tako je najveći dužnik za porez na dodatnu vrijednost sarajevski KJKP GRAS, koji je, prema posljednjim podacima, dužan 26.109.090 KM.
Slijedi “Sarajevska pivara” sa dugom od 21.597.615 KM, pa “Bosmal”, koji je takođe iz Sarajeva i koji je dužan 12.966.727 KM.
Četvrta i peta firma po dugu za PDV su iz Brčkog, i to “Monter & Co”, koji je dužan 7.651.810 KM, te” Hisar Trade” sa dugom od 7.058.400 KM.
Javni servis Radio-televizija Bosne i Hercegovine je za PDV dužan 6.528.365 KM, “Extrablatt” iz Gradačca 5.644.498 KM, a “ProCar” iz Kotor Varoša 4.822.797 KM.
Rudnik mrkog uglja Đurđevik za PDV je dužan državi 3.834.111 KM, a krug 10 najvećih dužnika zatvara “Fly Bosnia”, kompanija koja je trebalo da bude zvanični avio-prevoznik BiH, a koja je dužna 3.019.546 KM.
Iz UIO BiH ranije su rekli da postupak prinudne naplate počinje kada se dužniku uruči nalog za prinudnu naplatu, shodno važećim zakonskim propisima.
“Nakon pokretanja postupka prinudne naplate i neizmirivanja duga u dobrovoljnom periodu (10 dana od dana prijema naloga za prinudnu naplatu), Grupa za prinudnu naplatu kao organizaciona jedinica koja je nadležna da provodi postupak, vrši pljenidbe shodno Zakonu o postupku prinudne naplate prema sljedećem redoslijedu: pljenidba gotovine ili sredstava kod banaka ili dr. finansijskih institucija te blokada žiro računa dužnika, pljenidba dužnikovih nenaplaćenih potraživanja, pljenidba plata, naknada, nadnica i penzije i to 20% od neto iznosa, a izuzetno primalac ima pravo da zadrži samo 250 KM mjesečno. Tu su i materijalna pokretna imovina i imovina u živoj stoci (pokretna imovina – motorna vozila, radne mašine, namještaj), kamate, prihodi i zakupnine bilo koje vrste, intelektualna i industrijska svojina, plemeniti metali, drago kamenje, nakit, predmeti od zlata, umjetničke slike i antikviteti, pljenidba nekretnina i registracija zakonske hipoteke kod nadležnog suda, te pljenidba vrijednosnih papira i prodaja putem brokerskih kuća”, objasnili su iz UIO BiH.
Ekonomista Igor Gavran kaže da su ovi iznosi enormni te da je teško zamisliti da ovi dugovi budu vraćeni u doglednoj budućnosti.
“Iako je to nepravedno prema obveznicima koji su svoje obaveze redovno izmirivali i nemaju dugova ili su ih uredno vratili, bojim se da je jedino realno razmišljati o reprogramiranju i eventualno otpisu dugova ili njihovog dijela, uz mogućnost konverzije u vlasničke udjele kada je riječ i privatnim kompanijama, odnosno aktivnijem upravljanju i restrukturiranju kada je riječ o javnim. Čak i kada imovina firme prelazi vrijednost duga pa se teoretski može zaplijeniti u prinudnoj naplati, to bi najčešće značilo trajno gašenje poslovanja i otpuštanja radnika, a država je uglavnom neefikasna u prodaji takve imovine i najvjerovatnije bi na kraju opet dobila manje novca, neko bi proizvodnju poslije zamijenio stanovima i dugoročna šteta privredi i društvu bila bi veća od ovog iznosa poreskog duga”, naglasio je Gavran.
