Jer, dova je srž i suština ibadeta, i ona privlači srce Allahu, a potreba onoga ko upućuje dovu tjera ga na skrušenost, poniznost i pokornost Allahu, što je najuzvišeniji cilj ibadeta. I onaj ko dovom namjerava približavanje Allahu i ostvarivanje ili dobijanje onoga što traži, njegova dova je mnogo potpunija od onoga koji samo namjerava i nijeti da postigne željenu stvar, kao što je slučaj sa većinom ljudi.
To je nedostatak i lišavanje ove velike blagodati zbog koje treba da se natječu oni koji žele da se natječu. A kada se dovom namjerava približavanje Allahu i dobijanje željene stvari, to je plod blagoslovljenog znanja, jer neznanje sprečava ljude od mnogih uzvišenih ciljeva i lijepih sredstava, i kada bi ih upoznali, sigurno bi dovili za njih.”
Preuzeto sa Saff.ba
