Danas se Ključ oprostio od jednog od najpoznatijih naših sugrađana koji se, kao rijetko ko, cijeli život borio za razvoj naše općine.
Atif Hadžić je rođen 13.08.1945. godine u Ključu. Osnovnu školu je pohađao u Ključu i Zavidovićima, arhitektonsko građevinsku tehničku srednju školu u Banjoj Luci. Iz zdravstvenih razloga ne završava fakultet.
Do rata je radio u svojoj struci koju je neizmjerno volio, u preduzećima "ŠIP" Ključ, GP "Sana" na pozicijama rukovodioca i kao Šef urbanizma u Skupšini opšine Ključ.
Završio je Školu rezervnih oficira (ŠRO) - inžinjerija pionirska u nastavnom centru Mekušje-Karlovac. Po izlasku iz JNA 1967. godine činovan je u čin potporučnika u Štabu TO Ključ. Od te godine je na dužnosti Komandira DIO odreda, a potom Načelnik inžinjerije u štabu TO Ključ.
Agresiju na Bosnu i Hercegovinu dočekuje u činu kapetana I klase. Po izbijanju agresije i formiranju 17. Krajiške brdske brigade postavljen je na mjesto Načelnika inžinjerije.
Nakon toga su uslijedile nove obaveze i dužnosti na različitim pozicijama u Armiji Republike Bosne i Hercegovine: - Pomoćnik komandanta 17. Viteške kbbr za moral IPD i VP (istovremeno jedno vrijeme obavlja obadvije dužnosti – načelnika inžinjerije i pomoćnika komandanta), - Načelnik inžinjerije Operativne grupe Bosanska Krajina, - Načelnik inžinjerije 7. Korpusa Armije BiH, - Referent za planiranje i obuku u Odsjeku inžinjerije komande 7. Korpusa Armije BiH, - Načelnik inžinjerije 3. Korpusa Armije BiH. U čin majora unaprijeđen je Odlukom o proizvođenju – unapređenju u činove Armije 04.11.1994. godine.
Dakle, pripadnik OS RBiH u periodu 10.09.1992 – 22.04.1996. godine.
Rješenjem Odjeljenja boračko – invalidske zaštite u općini Ključ priznaje mu se i dalje svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60 % vojnog invalidititeta po osnovu oboljenja kao pripadnika Armije RBiH.
Nije pokleknuo duhom i nakon brojnih operacija i zračenja ostao je živ te nastavio angažman u civilnom sektoru.
Radio je kao Pomoćnik načelnika u općini Ključ sve do 21.03.2005. godine kada je, protiv svoje volje i želje, jedini do sada, na sramotu tadašnjeg menadžmenta, razriješen sa dužnosti šefa Odjeljenja za urbanizam i građenje u Službi za prostorno uređenje, imovinsko – pravne poslove i katastar nekretnina općine Ključ od strane tadašnjeg Općinskog načelnika.
Atif je imao sreću, ili nesreću, da ima onaj jedan cm više koji se ne prašta u primitivnim sredinama. Iza njega ostaju brojni građevinski poduhvati (mostovi, putevi, infrastruktura, vjerski objekti, školski objekti, industrijske hale, objekti kolektivnog stanovanja, privatni stambeni objekti, štalski objekti, garaže ...).
Rijetki su Ključani koji su bili uvažavani gdje god i u kojoj sredini da se pojave, a Atif je bio jedan od takvih.
Volio je šalu, ali i bio direktan, u poslu perfekcionista do ludila i niko mu to nije zauzimao za zlo, jer su svi znali da prije nego donese odluku sve je opcije već izvagao.
Ovo pišem jer su danas u modi kvazi stručnjaci, njima se ostavlja najviše prostora, ne poznaje ih niko sem njihovih uskih interesnih grupa, a ostavljaju se po strani ovakve ljudske i profesionalne veličine po kojima je naša čašija bila prepoznatljiva.
Možda nekom ko se bude bavio radom na kakvoj objektivnoj monografiji, ovaj dio biografije bude na usluzi. Našem Atifu, u svakom slučaju, pripadaju, prošlost, današnjost i budućnost.”
FB/ Lejla Hegić Hadžić.
