Nekoliko hiljada građana koji su došli iz cijele Bosne i Hercegovine klanjalo je dženazu za tri žrtve koje su ubijene 1992. godine u Bratuncu. U Bratuncu su danas ukopani Rifet (Rešo) Salihović (1949.), Šemso (Hamid) Zukanović (1949) i Munir (Hamed) Tahić, rođen 1971. godine.
Meva Tahić je danas ukopala sina Munira koji je kada je ubijen imao 21 godinu.
”Dočekala sam da ga ukopam. Ne može se riječima opisati osjećaj, niti se dijete kad može prežaliti. Rado bi legla kraj njega da i mene ukopaju. Imam još jednog sina da ukopam, on je bio mlađi od Munira”, kazala je kroz suze majka Meva Tahić.
Memnuna Halilović je danas u mezarju Veljaci ukopala brata Rifeta.
”Majku, snahu, djecu od braće, još nikog nismo našli. Molila bih svakog ko zna gdje su im kosti da nam kaže, da možemo doći i proučiti im Fatihu na mezaru. Danas u mezar nakon 27 godina spuštam brata Rifeta. Njemu je ubijen sin od šest godina i supruga. Nama je dan kao godina, a zamislite 27 godina čekanja”, govorila je Memnuna Halilović.
Hiba Ramić, članica Organizacionog odbora “Dana sjećanja na genocid u Bratuncu” kaže da se za još mnogima ubijenima traga.
”Oko 250 osoba mi još tražimo. Imamo desetine porodica koje su kompletne stradale. Vjerovatno se nikad neki neće pronaći. Apelujemo na sve institucije, Međunarodnu zajednicu, ali pozivamo i naše komšije Srbe da nam kažu gdje su grobnice. Želimo samo da naši voljeni konačno pronađu svoj smiraj”, poručuje Ramić.
Dženazu – namaz bratunačkim žrtvama je predvodio muftija tuzlanski Vahid ef. Fazlović.
”Ovo je naš smjerni čin, naš ibadet. Do sada smo obavili trinaest dženaza, i još uvijek nismo svim šehidima tako velikog zločina, genocida u ovom dijelu domovine, klanjali dženazu. Ovdje ćemo dolaziti kako bi smo klanjali dženazu svakoj žrtvi tog planetarnog zločina. Dolazit ćemo i poslije, a dolaziće i oni koji će nas naslijediti”, rekao je, između ostalog, muftja tuzlanski Vahid ef. Fazlović.
