Bivši njemački ministar vanjskih poslova i vicekancelar Klaus Kinkel (81) ne živi tipični penzionerski život, iako se već 2002. povukao iz političkog života.
Nekadašnji političar njemačkih Liberala, koji je regiji poznat po svojoj ulozi u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, je na molbu šefa Njemačkog nogometnog saveza (DFB) Reinharda Grindela krajem 2017. prihvatio poziciju člana Etičke komisije DFB-a. Zadatak mu je da prepozna i savjetuje DFB u pitanjima koja mogu nanijeti štetu integritetu njemačkog nogometa.
Kako kaže, rijetko daje političke intervjue jer ne smatra da “svaki dan mora imati nešto za reći“.
U svojoj bogatoj političkoj karijeri Kinkel je od 1979. do 1982. bio na čelu zapadnonjemačke obavještajne službe BND, da bi početkom devedesetih došao na poziciju ministra pravosuđa, a od 1992. do 1998. naslijedio svog stranačkog kolegu Hans-Dietricha Genschera na položaju ministra vanjskih poslova i vicekancelara u vladama Helmuta Kohla.
Kaže da postoji malo stvari koje su ga za vrijeme mandata šefa diplomatije Njemačke toliko pogodile kao Srebrenica.
Za Al Jazeeru govori o ratovima na prostorima bivše Jugoslavije, svojoj ulozi u njima, ali i daje osvrt na trenutnu političku situaciju u regiji Zapadnog Balkana i svijetu.
- Zemlje regije Zapadnog Balkana su opterećene bilateralnim sporovima, govor mržnje je i 23 godine nakon ratova prisutan, a dijelovi političkih elita prijete prekrajanjem granica i novim ratovima, dok se trend iseljavanja nastavlja, a ekonomska situacija biva sve gora. Kako danas gledate na regiju Zapadnog Balkana, neki tvrde da je i dalje 'bure baruta'?
- Naravno da vidim, i na to gledam sa zabrinutošću, da se mnogo toga nije tako razvilo kako bi bilo poželjno i kako smo si mi, koji smo se jako i ciljano angažirali u zemljama Zapadnog Balkana, to predstavili. Izgleda da je za sve to potrebno još puno strpljenja i ogromnih napora pogođenih zemalja.
- Situacija je posebno komplicirana u BiH i na Kosovu. Dok dejtonska struktura otežava funkcioniranje BiH, Kosovo je još uvijek u sporu sa Srbijom oko nezavisnosti. Koja su rješenja?
- Ni ja ne znam. Dugo godina sam van aktivne politike i nisam više tako blizu. Konferencija Dejton 2 za BiH po meni nije potrebna, ali jeste promjena bosanskohercegovačkog ustava.
- Kako objasniti činjenicu da linija veličanja ratnih zločinaca ni do danas nije prekinuta, iako su od ratova na Balkanu prošle 23 godine?
- Etnički problemi su jaki, skoro prejaki.
- Kako gledate na današnju ulogu međunarodne zajednice u regiji, mnogi će reći da podržava komrumpirane političke elite u njihovom djelovanju, odnosno da ne čini dovoljno?
- Lako je optuživati. Balkanske zemlje moraju same tražiti i iznalaziti rješenja. Pomoć je tu, ali svijet ima i nekoliko drugih briga. Evropa sebi ne može dopustiti još jedan rat u regiji.
- Kako gledate na mjesto Zapadnog Balkana u svijetu koji se mijenja? SAD, Velika Britanija, Rusija, Evropska unija i Turska su sada zasebni akteri.
- Tako je, imamo promijenjen svijet, koji je skrenuo sa šina. Imamo američkog predsjednika koji luta, Putina, koji je izgleda najpredvidljiviji od svih, autoritativnog turskog predsjednika, Evropu koja tetura, Brexit i nepredvidivog sjevernokorejskog vladara. Tako da Zapadni Balkan nije u prvom planu kada je u pitanju svjetski interes, ali i dalje ostaje jedna jako važna svjetska regija sa, nažalost, mnogo neriješenih pitanja.
- Koju ulogu pripisujete Njemačkoj kada je u pitanju regija Zapadnog Balkana?
- Ulogu efikasnog pomagača.
- Proces globalizacije i krize koje su potresle Evropsku uniju u zadnje vrijeme doprinijele su tome da mnoge političke stranke u Evropi promijene svoje programe djelovanja. Kako gledate na trenutnu politiku Slobodne demokratske partije (FDP), stranke iz koje vi dolazite, prema Zapadnom Balkanu i generalno Evropi?
- FDP zna za važnost regije Zapadnog Balkana, a prije svega Evrope. Politika te stranke, kao i prije, se vodi upravo time.
- London će 9. i 10. jula biti domaćin Samita zemalja Zapadnog Balkana, koji je dio Berlinskog procesa pokrenutog 2014. od strane Njemačke. Cilj Berlinskog procesa je ubrzavanje evropskog puta zemalja Zapadnog Balkana. Kako ocjenjujete njegov uspjeh?
- Nadam se pozitivnim uspjesima i razvojima.
- Vratimo se malo u prošlost. Više puta ste kazali kako je cijela međunarodna zajednica zakazala u Srebrenici, te da i sami snosite odgovornost za ono što se desilo u “zaštićenoj zoni UN-a“ tokom rata u BiH. Gdje su napravljene greške, zašto ste bili, kako često znate reći, bespomoćni?
- Nažalost, nismo znali šta se u tih strašnih nekoliko dana tačno dešavalo. Sigurno smo napravili grešku kada smo vjerovali Ujedinjenim narodima, njenim trupama i mjerama. Da, tamo je puno ljudi zakazalo, previše ljudi, i mi Evropejci i mi Nijemci.
- Šta biste drugačije uradili da se možete vratiti?
- Puno toga. Nažalost, to više nije moguće.
- Kako se moglo desiti da međunarodna zajednica dopusti sebi Srebrenicu, ali i generalno rat u BiH? Nekadašnji njemački parlamentarac Stefan Schwarz je istakao da je međunarodna zajednica morala znati da će doći do genocida u Srebrenici još nakon strašnih dešavanja u Prijedoru, Višegradu, a najkasnije do Goražda. On je kazao da je već 1992. prije referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine tadašnjeg njemačkog kancelara Helmutha Kohla upozorio da bi se u toj zemlji mogao desiti veliki rat te da atmosfera nije dobra.
- Nakon toga je puno toga rečeno i sveznalički naknadno izrečeno. Bio sam tamo, nismo smatrali da smo sve uradili pogrešno i trudili smo se kako bi se nosili sa tom užasnom situacijom.
- Zašto se kasno reagovalo, iako se situacija svakodnevno zaoštravala i nedužni civili ginuli? Vi ste recimo bili protiv toga da se ukine embargo na uvoz oružja u BiH.
- Još jednom, nama svima u Evropi se situacija nije činila toliko zaoštrenom i tragičnom, a kasnije se ispostavilo da je ona to bila. Sada, nakon svega, znam da i holandski ministar vanjskih poslova tada nažalost nije potpuno bio informiran o situaciji koja se ticala holandskog bataljona. Imali smo bezbroj sastanaka i diskusija u Briselu, ali izgleda da su to bili pogrešni sastanci i diskusije.
- Opsada Sarajeva je bila jedna od najdužih opsada u historiji modernog ratovanja. Nedavno je bivši pripadnik francuskih oružanih snaga Guillaume Ancel objavio knjigu “Ledeni vjetar iznad Sarajeva”, gdje prvi put javno svjedoči o dvosmislenosti i pristrasnosti francuske politike tokom sukoba u BiH. U knjizi navodi da je u izloženosti napadima sa srpskih strana i nemogućnosti na intervenciju, izgubio 18 svojih ljudi, a da mu je stavljen veto na zračne napade na položaje Srba u tom gradu. Ancel tvrdi da je međunarodna zajednica 1995. u BiH izrekla historijsku laž. Kako tumačite uloge Francuske, ali i Velike Britanija, u ratu u BiH, koje su za mnoge jako kontroverzne?
- Čuvam se od toga da na nekoga prebacujem krivicu. Bili smo angažirani sa svim evropskim kolegama: Očigledno nedovoljno. Srebrenica i cijela bosanska kriza ostaje za narodnu zajednicu gnojna rana i loš primjer odgovorne međunarodne vanjske i sigurnosne politike. U proteklim godinama sam svjesno opet odlazio u Srebrenicu i Sarajevo te se suočio sa različitim pitanjima i problemima. U tim strašnim vremenima sam stvarno pokušavao pomoći na licu mjesta. To mi je u nekim slučajevima i uspjelo, ali, nažalost, ne tako dovoljno, onako kako smo mi, kako sam ja to želio.
