U reportaži sa interesantnim naslovom “Kineski novac je bosanski otrov” poseban fokus stavljen je na uticaj Kine u našoj državi, ali i susjednoj Srbiji. “Der Spiegel” ga je okarakterisao kao “delikatnu zavisnost”, prenose Vijesti.ba.
Uz podsjećanje da BiH i Srbija žele ući u EU, ovaj njemački mediji zapaža da u međuvremenu obje države pozajmljuju novac od Kine i investiraju ga potom u termoelektrane na ugalj.
Denis Žiško iz Centra za ekologiju i energiju godinama se bori protiv zagađenja okoline, koje uzrokuje termoelektrana u Tuzli. Reporterima “Der Spiegela” pokazao je deponiju u blizini Tuzle, u kojoj se otpaci nastali sagorijevanjem uglja miješaju sa vodom.
“Der Spiegel” podsjeća da su ovakve otvorene deponije zabranjene u Njemačkoj, za raziliku od BiH gdje su i dalje praksa. Navodi takođe da Tuzla spada među gradove sa najvećim stepenom zagađenja vazduha u Evropi, te se konstatuje kako je nesporno da i izduvni gasovi iz obližne termoelektrane odlučno pomažu zagađenju vazduha.
Uz sve to, zdravlje ljudi je u opasnosti, posebno imajući u vidu procenat oboljelih od karcinoma u toj oblasti.
Umjesto da onemoguće rad starih peći i prestanu sa proizvodnjom energije na ugalj, “Der Spiegel” izvještava da će vlasti iz BiH tuzlansku termoelektranu proširiti zahvaljujući milionskom kreditu iz Kine.
Žiško snažno kritikuje postignuti dogovor o tome, ali i one koji su ga potpisali.
– U suštini, oni će se vjerovatno penzionisati u narednih pet do deset godina, i definitivno će se okoristiti od ovog dila, kako finansijski, tako i u političkom smislu. I onda će se zaputiti ka moru i svojim vikendicama… A kad za to dođe vrijeme, mi ćemo morati da počnemo vraćati tu pozajmicu. Zbog toga će se Elektroprivreda BiH i cijela država suočiti s ogromnim problemom – rekao je Žiško.
Ugledni njemački medij podsjeća da kineski kredit iznosi 600 miliona dolara, te da je to investicija u okviru nove inicijative “Put svile” kineskog predsjednika Xi Jinpinga. On je proteklih godina širom svijeta investirao ne samo u puteve, željeznice i luke, nego i u termoelektrane.
Kina u svemu želi geopolitički uticaj, ali i domaću privredu drži konkurentnom sa ostatkom svijeta.
Amrita Narlikar, predsjednica hamburškog “Giga instituta”, kaže da je Kina postepeno ukinula vlastitu proizvodnju uglja, prenose Vijesti.ba.
Svaka joj čast na tome i na prelasku na ‘zeleno’. Međutim, problem nastaje onda kad neke od tih fabrika koje zagađuju premjesti negdje drugo. A upravo to radi Kina. Zašto? Šta time postiže? Pa, Kina je ostvarila konkurentsku prednost sticanjem znanja u oblasti uglja. Industrije na ugalj su upravo nešto u čemu je Kina dobra. Uz sve to, tu su i radnici i inžinjeri koji će izgubiti posao, jer je Kina prešla na ‘zeleno’. I tu se za njih otvara prilika kada se negdje drugo javi potražnja za takvim proizvodima – ističe ona.
Kako konstatuje, kineski predsjednik daje povoljne kredite bez moralnih pridika.
Kineski je novac lak. Ali s njim dolazi i opasnost od zaduženosti. Ali ako predstavljaš vlast koja želi da ulaže, onda se nećeš ni brinuti o dugoročnoj, pa čak ni o srednjeročnoj zaduženosti. Jednostavno ćeš reći – želim lak novac. Mislim da je najvažnije za ove zemlje, koje nisu članice EU, razvoj, razvoj i razvoj – priča Narlikar, prenose Vijesti.ba.
Uz podsjećanje da se EU protivi širenju postojećih termoelektrana na ugalj, “Der Spiegel” konstatuje da u vremenu u kojem se EU uglavnom bavi sama sobom, Kina je osjetila tu prazninu na Balkanu.
Ovaj mediji, izmešu ostalog, upozorava da se države poput BiH i Srbije kreditima iz Pekinga mogu dugoročno postati zavisne od proizvodnje energije koja je štetna za okolinu, ali i od autoritarne jednopartijske države.
