On se tereti za zločin počinjen u vrijeme širokog i rasprostranjenog napada Vojske Republike Srpske (VRS) i policije, 1995. godine, na stanovništvo Zaštićene zone UN-a Srebrenica, prenosi Hayat.ba.
U julu 2013. godine, na suđenju ratnom zločincu Radovanu Karadžiću svjedočio je upravo general Milomir Savčić, bivši komandant 65. zaštitnog puka Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), koji je ujedno bio i glavni istražitelj tima odbrane optuženog.
Vojni policajci tog su 13. jula 1995. na fudbalskom igralištu u selu Nova Kasaba držali više od 1.000 Bošnjaka koji su se predali ili bili zarobljeni poslije pada Srebrenice, dva dana ranije.
Penzionisani general Savčić izjavio je da ga je 13. jula 1995. major Zoran Malinić, komandant bataljona vojne policije, telefonom izvjestio da u Novoj Kasabi drži veliki broj zarobljenika i da je počeo da ih popisuje, piše Faktor.ba.
Sprečavanje pristupa novinara zarobljenicima, koje je telegramom naložio tadašnji šef obaveštajno-sigurnosne službe GŠ VRS-a Zdravko Tolimir, Savčić je opisao kao uobičajenu proceduru. Izjavio je da ga ništa iz tog telegrama nije navelo da pomisli da će zarobljenici biti ubijeni.
Generala Tolimira Haški sud je osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici. Savčić je kazao da je ofanziva VRS-a na Srebrenicu bila posljedica napada bošnjačkih snaga iz enklave, koja nije bila demilitarizovana, iako je to predviđao sporazum kojim je 1993. bila proglašena za zaštićenu zonu UN-a.
Po svjedoku, 26. juna 1995. Armija BiH je iz Srebrenice i Žepe napala GŠ VRS-a, smješten u Crnoj Rijeci kod Han-Pijeska.
U unakrsnom ispitivanju, tužilac Jullian Nićolls pitao je Savčića, koji je bio i glavni istražitelj u timu Karadžićeve odbrane, prihvata li da su zarobljenici, koje je 13. jula 1995. držao njemu potčinjeni major Malinić, do 17. jula bili pobijeni.
-Kakve to ima veze sa mnom i Malinićem… Prihvatam da smo sve te ljude predali, po naređenju komandanta GŠ VRS (Ratka Mladića) u Bratunac – odgovorio je Savčić, tvrdeći da mu nije bilo poznato šta se sa zarobljenim Bošnjacima dogodilo poslije toga i optužujući tužioca da mu “indirektno prebacuje odgovornost za sudbinu zarobljenih”.
Tek poslije intervencije predsjedavajućeg sudije O-gon Kwona, Savčić je kazao da “sada zna i prihvata” da su zarobljenici bili ubijeni, ali je tvrdio da je to saznao “poslije dugog niza godina”, odnosno tek kada je “ušao u proceduru davanja izjave” Karadžićevoj odbrani i “imao uvid u određene dokumente”.
-Zarobljenicima se 13. jula 1995. na igralištu u Novoj Kasabi obratio komandant GŠ VRS-a i obećao im da će ići u razmjenu. Šta sam ja trebao, da gatam šta će biti s njima?- rekao je Savčić.
Savčić je svjedočio i na suđenju ratnom zločincu generalu Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom. Izjavio je kako u ljeto 1995. godine, tokom operacije u Srebrenici i Žepi, od Mladića nije dobio nikakvo nezakonito naređenje koje je suprotno pravilima ratovanja.
Dodao je kako nije znao ništa ni o kakvom planu za likvidaciju Bošnjaka zarobljenih poslije pada Srebrenice.
Savčić je u pisanoj izjavi uvedenoj među dokaze, pročitanoj u haškoj sudnici, naveo da depeša o postupanju sa ratnim zarobljenicima, upućena podređenima 13. jula 1995. godine, a koja je njemu pripisana, “nema nikakve veze ni sa kakvim planom za likvidaciju zarobljenika”.
Prilikom unakrsnog ispitivanja tužioca Pitera Makloskog, Savčić je potvrdio da su pripadnici njegovog puka, 13. jula 1995. godine, na fudbalskom igralištu u selu Nova Kasaba osiguravali oko 1.000 zarobljenika iz Srebrenice, ali da mu nije znao dugi niz godina da su svi ti zarobljenici i strijeljani.
Također, Savčić je rekao da mu nije poznato da je bilo ko naredio ubistvo komandanta Žepske brigade Armije BiH Avde Palića, koga je VRS zarobio nakon pada te enklave.
– Nije mi poznato. Koliko ja znam, Palić je bio zarobljen i ne znam ko je izvršilac – odgovorio je Savčić odbacivši insinuacije da je naredba o ubistvu došla od vrha vojske ili države, navodeći da je to mogao da uradi bilo koji neodgovorni pojedinac.
