Kako se može doznati iz njih, nije isključeno da Karadžić iza rešetaka Sheveningena ostane i duže od godinu.
- Imperativ je da se osuđeni prebace iz pritvorske jedinice što je prije moguće nakon osude. Ali, to je diplomatski proces i u većini slučajeva potrebno je nekoliko mjeseci da se procedura završi. Moguće je da prođe i duže od godinu prije nego što se dobije konačni odgovor - pokazala je dosadašnja praksa.
Propisano je da se državama izvršenja kazni šalje ovjerena kopija presude, izjava koja naznačuje koliko je kazne već odslužio, kao i ostale bitne informacije koje država može tražiti. Među njima su informacije o ponašanju u pritvoru, procjena prijetnji i rizika te informacije o medicinskom i psihičkom stanju osuđenoga, prenosi Avaz.ba.
Uputstvom o postupku kojim se određuje u kojoj će državi osuđenik izdržavati kaznu propisano je i da se „mora uzeti u obzir blizina osuđenikovih srodnika te mu se dopušta da zatraži i mišljenje osuđenika ili Tužilaštva“.
- Sud naročito obraća pažnju na geografsku udaljenost između država izvršenja kazni i bivše Jugoslavije. Geografska nepristupačnost može spriječiti porodicu i prijatelje da posjećuju zatvorenike. Izvršenje kazni također zahtijeva da zatvorski uvjeti budu u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava – navodi se u pravilima Suda.
Ko će odlučivati
Kada je o Karadžiću riječ, bitno je naglasiti i kako postoji pravilo da se mora osigurati „odgovarajuće rješenje potencijalnih sukoba između državnih zakona o pomilovanju i ublažavanja kazni i primata očuvanja ovlasti predsjednika Suda, odnosno Mehanizma, nad kaznama koje je izrekao Haški tribunal“.
Prema ustavima niza država, predsjednici tih država mogu odlučivati o pomilovanju. Praktično, ovisno o zemlji u kojoj Karadžić bude služio kaznu, teoretski postoji šansa da se donese odluka o eventualnoj „podobnosti“ zločinca da bude pušten. Takvo što kosilo bi se s haškim pravilima i predsjednik Mehanizma mogao bi odlučiti da Karadžić bude prebačen u drugu državu na daljnje izvršenje kazne.
Gdje će robijati bit će tajna sve dok ne bude izručen
Da bi bila garantirana sigurnost osuđene osobe i pratećih sigurnosnih službenika tokom premještaja i da bi se spriječilo bilo kakvo uplitanje u sigurnost i provedbu premještaja u državu izvršenja kazni, ne smije biti javnog spominjanja premještaja dok se on uspješno ne obavi. Praksa je i da, iako u tom trenutku položaj države izvršenja kazni postaje javan, Sud ne otkriva tačnu lokaciju zatvora u državi izvršenja kazne.
- Jednom kada se osuđenik prebaci, primjenjuju se nacionalni zakoni o zatvorima kao što je određeno u sporazumima o izvršenju kazni, ali izvršenje kazne je predmet nadzora predsjednika Suda, odnosno Mehanizma - propisano je u Hagu.
Diskreciono pravo predsjednika
Statutom Međunarodnog suda precizirano je i da se predsjednik Mehanizma u slučaju odlučivanja o pomilovanju ili ublažavanju kazni konsultira s drugim sudijama. No, nije obavezan prihvatiti njihova mišljenja.