Po otvaranju navedenog kampa stekao se utisak da su se migranti maknuli sa ulica, raznih skloništa i ilegalnih smještaja, jer su se sve manje mogli vidjeti.
Međutim, relativno brzo, kamp Lipa je postao najzapadnija opskrbna baza na putu prema nekoj od europskih destinacija i kao takav privukao je i migrante koji su bili smješteni u kampovima u Tuzli i Sarajevu.
Shodno navedenom, broj migranata se nije smanjio, već povećao, što se da primjetiti iz njihovog sve većeg prisustva na gotovo svim mjestima u gradskim i prigradskim zonama kao i u ruralnim područjima. Primjetne su i kolone migranata na glavnim saobraćajnicama.
Kamp Lipa, sa svojim kapacitetom od 1000 korisnika, bez prihvata maloljetnika i porodica, već odavno je ispunio svoje smještajne kapacitete, tako da se svi novopristigli migranti, nakon što ne budu prihvaćeni, svojevoljno upućuju prema gradskim centrima.
Iz svega navedenog, a i iz činjeničnog stanja na terenu, lako se može zaključiti da niti jedan kamp, kao i kamp Lipa, nije dao svoj doprinos u smanjenju migrantske populacije na ulicama, već je povećao broj privukavši i one koji su bili smješteni van USK.
Nadležne institucije BiH, kao ni institucije USK nemaju adekvatan odgovor na ovu problematiku koja se svakim danom čini sve komplikovanijom i zahtjeva sistemska rješenja.
