Nastoji li američki predsjednik Donald Trump ispuniti obećanja iz predizborne kampanje? Ili nastavlja ulagati napore u eliminisanje političkog nasljeđa svog prethodnika Baraka Obame? Ako Trump napušta sporazume jedan za drugim, koliko je on kreator predsjedničkih dogovora? Koja je tajna ovakvog haosa u njegovoj vanjskoj politici?
Novinar Jackson Diehl napisao je analitički tekst u američkom listu The Washington Post u kojem ističe kako je početkom maja predsjednik Trump vodio diplomatske pregovore koji su mogli donijeti dvostruki trijumf njegovoj administraciji.
Međutim, čini se da je Trump počeo sakupljati olupine pregovora o nuklearnom sporazumu sa Iranom, dok pregovori sa Sjevernom Korejom i dalje tavore u neizvjesnosti. Sve se ovo događa u trenutku kada Amerikanci obilježavaju 28. maj kao Dan sjećanja na vojnike koji su poginuli tokom služenja u Američkoj vojsci.
Diehl ističe da je Trump prouzrokovao napete odnose SAD-a sa vitalnim saveznicima, povećavajući rizik od vojnih sukoba na Bliskom istoku i Aziji.
Tako je Trump od potencijalnog dobitnika Nobelove nagrade postao glavnokomandujući u stanju haosa.
Bolton i Pompeo
Autor smatra da savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton i američki državni sekretar Mike Pompeo, koji predstavljaju novu osovinu u predsjedničkom timu za nacionalnu sigurnost, imaju svoje zasluge za ovaj nered i haos. Diehl objašnjava da obojica preferiraju otvoren sukob sa protivnicima SAD-a za razliku od nijansiranog pristupa koji su predsjedniku Trumpu ponudili njihovi prethodnici.
On navodi da je protekli mjesec, u suštini, ponudio odlučujući dokaz Trumpove nespremnosti - ili, vjerovatnije, nesposobnosti - da se uhvati ukoštac sa svom složenošću međunarodnih odnosa.
On vjeruje da ovu nesposobnost vješto iskorištavaju i eksploatišu protivnici SAD-a, poput Kine, što bi moglo dovesti do katastrofe prije isteka dvije i po godine.
Autor teksta dodaje da je Trump uspio identifikovati dva najteža vanjskopolitička izazova s kojima se zemlja suočavala kada je došao na funkciju: rastući nuklearni program Sjeverne Koreje i težnja Irana za hegemonijom na Bliskom istoku, kao i proširenjem svog utjecaja u regionu. Oba ova izazova naslijeđeni su od prethodne administracije.
Diehl smatra da je Iran iskoristio rupu u nuklearnom sporazumu te da je nastavio razvijati rakete dugog dometa, a pojačao je i agresije u Siriji, Jemenu i drugdje u regionu.
Autor dodaje kako su visoki evropski zvaničnici izvršili pritisak na Trumpa zbog povlačenja iz nuklearnog sporazuma sa Iranom. Oni su istakli kako je primjetno da Trump nije dovoljno upoznat sa svim detaljima ovog sporazuma.
Diehl ističe kako je jasno da je Trump jedino fokusiran na ispunjavanje obećanja iz predizborne kampanje, a koja se prije svega odnose na odbacivanje Obaminog predsjedničkog nasljeđa u vanjskoj politici.
Lekcija i dizanje buke
Autor dodaje da, isto tako, Trump nije ozbiljno shvatio činjenicu da sjevernokorejski predsjednik Kim Jong-un nije tražio brzu pogodbu, već haotičan i dugotrajan višefazni proces čija bi krajnja tačka bilo nuklearno razoružanje.
Autor zaključuje da sada Trump smatra kako dogovor sa Sjevernom Korejom može ići naprijed, iako nema jasnih naznaka da je Kim promijenio svoj stav o nuklearnom razoružanju.
Ipak, protekli mjesec je sve strane naučio lekciju o Trumpu, ako je već ranije nisu savladali.
Iz ove lekcije su naučili da Trump nije vičan ozbiljnim pregovorima. On nije dobar u procjeni troškova i dobiti, kao ni u pravljenju složenih kompromisa. Dobar je jedino u hvalisanju, dizanju buke i teatralnim nastupima. Ukratko, Trump je vjerovatno najgori predsjednik u modernoj historiji kada je riječ o sposobnosti pregovaranja.
