Muškarac sa brkovima i bradom, što pozira krajnje desno na fotografiji ispod ovog pasusa, zove se Suad Ćosić. Došao je iz Breze, gdje je zaposlen u tamošnjem rudniku. Pred zgradom Vlade FBiH, sa drugim je rudarima, tražio poboljšanje rudarskog standarda.
Sada malo googlamo njegovo ime. Suad Ćosić je bio direktor Rudnika Breza od 2011. do druge polovine 2015. godine. U ovoj posljednjoj godini njegovog mandata Rudnik Breza je poslovao sa gubitkom od 22 miliona maraka. Kada je odlazio s pozicije direktora, ovaj današnji borac za rudarska prava, iza sebe je ostavio službeni akumulirani gubitak u iznosu od 89 miliona maraka, dok su obaveze iznosile 110 miliona maraka.
“Bez daljnjeg izražavanja mišljenja s rezervom, skrećemo pažnju da tekuće obaveze premašuju tekuću imovinu društva za 69.437.000 KM. Te okolnosti, uz ostala pitanja ukazuju na postojanje značajne neizvjesnosti koja stvara značajnu sumnju u sposobnost društva na nastavi s vremenski neograničenim poslovanjem”, navodi se u revizorskom izvještaju o poslovanju Rudnika Breza, koji je 2015. godine objavila Novinska agencija Patria.
Te godine, pokazuju službeni podaci, u Rudnik Breza je investirano 5 miliona maraka. Ali proizvodnja nije unaprijeđena. Naprotiv.
Suad Ćosić, tadašnji direktor Rudnika Breza, tokom čijeg su mandata nastali najveći gubici, u utorak je pred zgradom Vlade Federacije, zajedno sa još nekoliko stotina rudara iz rudnika koji posluju pod okriljem Elektroprivrede BiH, tražio poboljšanje rudarskog standarda. Najveći broj prosvjednika stigao je iz tuzlanskih rudnika koji posluju pod imenom “Kreka”. Zaključno sa 2020. godinom, ovo zavisno društvo ima obaveze u iznosu od 340 miliona maraka. U decembru 2019. godine, obaveze Kreke iznosile su 183 miliona maraka. Dakle, obaveze su povećane za skoro 160 miliona maraka, iako je od 2015. godine do kraja 2020. u to zavisno društvo investirano 73 miliona maraka. Prihodi Kreke tokom 2020. godine bili su 80 miliona. Tokom 2009. godine, prihodi su iznosili 144 miliona maraka. Procijenjeno je da Kreka ima viška 500 zaposlenih. A kako se zapošljavalo u Kreki, dokazuje podatak da je u tom rudniku, na puno radno vrijeme, zaposleno devet diplomiranih žurnalista. Više nego u većini redakcija bh. portala. U tom Rudniku je zaposlen i Sinan Husić. To je onaj sindikalista što je predvodio proteste ispred zgrade Vlade FBiH. Predsjednik Sindikata rudara Federacije BiH Sinan Husić prima najveću plaću u Rudniku Kreka Tuzla. Štaviše, ovaj sindikalac znatno je plaćeniji i od generalnog direktora najvećeg rudnika u Federaciji BiH. Husićev kolega, Zuhdija Tokić, inače predsjednik Sindikata Rudnika Kreka, na trećem je mjestu rang liste najplaćenijih radnika u ovom rudniku koji zapošljava 2063 osobe i koji grca u dugovima. Nakon što mu bude odbijeno 227 KM poreza, na račun Sinana Husića biva isplaćeno – 2.499,75 KM. Što je ubjedljivo najveća plaća u Rudniku Kreka Tuzla. Ali nisu plaće najveći problem rudnika. Dokumenti iz Rudnika Kreka Tuzla, koji su u posjedu Istrage, otkrivaju da su, recimo, deset nakon isteka garantnog roka u otpisivani buldožeri nabavljani kroz investiticijski program Elektroprivrede BiH, te da su za milionske iznose slične mašine iznajmljivane od privatnika.
U postupku dokapitaliazacije, Elektroprivreda BiH je 2014. godine obezbijedila novac za nabavku šest buldožera za potrebe površinsklih kopova “Šikulje” i “Dubrave”, koji posluju pod okriljem Rudnika Kreka Tuzla. Na osnovu ugovora od 23. aprila 2014. godine, firma NGH d.o.o. Tuzla isporučila je šest buldožera proizvođača “Lieberherr PR”. Kada je u novembru 2020. godine Komisija Elektroprivrede BiH izašla na teren kako bi provjerila stanje mašina koje nabavila, zatečeno je katastrofalno stanje.
“Rudnik Dubrave, buldožer Liebherr, interni broj 1- neispravan, procjena ulaganja 300 hiljada KM. Rudnik Dubrave, buldožer Liebherr, interni broj 2, predložen za rashod, Rudnik Dubrave, buldožer Liebherr, interni broj 3, neispravan, procjena ulaganja za osposobljavanje 290 hiljada KM. Rudnik Šikulje, buldožer Liebherr, interni broj 8, ispravan, procjena ulaganja, 200 hiljada KM. Rudnik Šikulje, buldožer Liebherr, interni broj 9, predložen za rashod, Rudnik Šikulje, buldožer Liebherr, interni broj 10, predložen za rashod”, navedeno je u internom aktu Elektroprivrede BiH.
Dakle, od šest nabavljenih buldožera, tri su bila namijenjena za “rezervne dijelove” i staro željezo. Prema istom dokumentu, buldožeri su stavljeni van upotrebe odmah po isteku garantnog roka.
Da bi se osposobila tri buldožera, potrebno je bilo, kako se vidi u dokumentu, investirati ukupno 790 hiljada maraka.
“Bez uvida u postupak otklanjanja kvarova, na radnim mašinama, koje su po posljednjoj Analizi predložene za rashod, može se zaključiti da se problemu obezbjeđivanja rezervnih dijelova kao i održavanju nije pristupilo adekvatno i blagovremeno”, zaključuje Komisija.
Kao primjer ovakvog poslovanja, Komisija navodi podatke o buldožeru broj 2, angažovanom na Rudniku Dubrave. Taj buldožer je, naime, bio najefikasniji u periodu do isteka garantnog roka, 1. jula 2016. godine.
“Nakon deset dana (11.7.2016. godine) evidentirano je sljedeće: “Mašina obustavljena zbog donjeg postroja (vodeći točkovi, viseće i gazeće rolke, segmenti greda, popucale čahure na glidovima). Skinut alnaser i postavljen na Liebherr int broj 2″. Zaista je malo vjerovatno da su se detektovani kvarovi desili u periodu od 10 dana”, primjećuju članovi Komisije.
Od trenutka kada je istekao garantni rok, svi nabavljeni buldožeri su se počeli kvariti, a Rudnik Kreka Tuzla je počela angažirati mašine privatnih kompanija koje godinama posluju sa Rudnikom. Prema podacima Transparency Internationala, samo tokom 2018. godine, Rudnik Kreka je potpisala 149 direktnih sporazuma o iznajmljivanju mehanizacije.
“Tokom 2018. godine godine tuzlanski Rudnici Kreka dodijelili su firmama Junuzović-Kopex, MHI KOMPANI i Cayenne company bez tendera poslove vrijedne oko 950.000 KM”, navedeno je u Izvještaju Transparency Internationala.
No, i ovdje nije kraj apsurdima. Dvojica bivših generalnih direktora Rudnika Kreka Tuzla su, recimo, tužila rudnik zbog neuplaćivanja doprinosa tokom njihovih mandata. I nakon toga su računi rudnika – blokirani.
Jedan od njih, Osman Bleković 4. je maja 2017. godine i zvanično imenovan za direktora Rudnika. Na toj je funkciji ostao sve do februara prošle godine kada je razriješen s funkcije. Nako toga Bleković podnosi tužbu protiv Rudnika Kreka Tuzla.
“Temeljem ugovora o radu od 4.4.2014. godine imenovan je (Bleković) za rukovodioca rudnika Šikulje. Nakon toga, dana 5.11. 2015. godine imenovan je za vršioca dužnosti direktora, a odlukom od 3.5.2017. godine imenovan je za direktora Društva”, navedeno je u Blekovićevoj tužbi kojom je tražio i isplatu razlike u plaćama i neuplaćene doprinose za penzijsko osiguranje.
Presudom Općinskog suda u Tuzli, na koju se novo rukovodstvo Kreke nije žalilo, naloženo je da se tužitelju Osmanu Blekoviću isplate 72 hiljade maraka.
“Obavezuje se tuženi Rudnik uglja “Kreka” Tuzla da Federalnom zavodu za PIO osiguranje u ime tužitelja Bleković Osmana, na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za periodu od 1.10. 2012. godine do 31.7.2017. godine uplati iznos od 72 hiljade KM”, navedeno je u presudi Općinskog suda u Tuzli od 1. februara ove godine.
Nakon što se rukovodstvo Kreke nije žalilo, presuda je postala pravosnažna, a Bleković je odmah pokrenuo proces naplate potraživanja blokadom računa Rudnika Kreka Tuzla. Upravo je ta tužba bila jedan od razloga zbog kojih su blokirani računi. Ali nije jedina. Brojni bivši rukovodioci Rudnika Kreka Tuzla tužili su Rudnik zbog neusplaćenih doprinosa tokom njihovog mandata.
Istraga.ba je pripremila detaljnu analizu i posljednjih pravilnika koji se odnosi plaće u rudnicima u Federaciji i sve detalje ćemo objaviti u narednim danima. No, ukratko, prema tim dokumentima, Sindikat je obmanuo rudare informacijom da će plaća kopača u jami biti 570 KM. Naprotiv, plaće kopača će biti veće nego što su trenutno, dok bi administracija i srednji menadžment u rudnicima plaću primao u odnosu na učinak.
