GENERAL MEHMED ALAGIĆ u više navrata je isticao je da je svaki napad na 5.korpus ujedno i napad na 7.Korpus.
Početkom 1995 godine četnici nisu postovali primirje ni u zoni odgovornost sedmog korpusa, piše travnički portal Travnik.ba Svakodnevno je granatiran Travnik i njegova šira okolina.
U to vrijeme sedmi korpus je vršio obuku svojih jedinica sa težištem na pripremu jedinica koju su za nastavak rata planirane kao olobodilačke prije svega 17. Viteška 705 slavna i 727. Slavna brigada. Na kraju tog ciklusa obučavanje jedinice 7. korpusa su izvele za to vrijeme impozantnu smotru u kojoj se vidjelo da je ARMIJA BIH stasala u vojnu silu zavidnog ranga i tada je već bilo spremno da se odgovori na četnicke napade.
Posto su četnicke provokacije dobile na intenzitetu komadant ALAGIć je uz odobrenje generalštaba donio odluku da se Vlasić oslobodi i počele su pripreme. Pripreme su vršene na visinama preko 1500 metara, u vrlo teškim meterološkim uslovima uz sniježne oluje inače zbog poznate čudljivost Vlašića jedinice i u mirnodopskim i ljetnim uslovima vrlo teškim držati u llogorskoj prostoriji.
Ali motiv za borbu kod boraca je iz dana u dana rastao. Komandant Alagić je donio odluku da se napad izvede 19/20.3.1995. godine u jutarnjim satima. Toga jutra pocelo je jaka oluja na Vlasiću! Ali i to nije pokolebalo 7. korpus .Udar na četnike je poceo tačno u planirano vrijeme u 4 sata. Prednji kraj je probijen veoma brzo. Novi kvalitet u izvođenju borbenih dejstava bio je ubacivanje većih borbenih jedinica u neprijatljsku pozadinu cak do ranga bataljona.
S druge strane kod boraca se željela učvrsiti odlučnost za ratovanje noću. Poslije probijanje prednjeg kraja sve je bilo stvar taktike i realizacije planiranih zadataka. Jedinice prve gardijske brigade su se popele na vis PAVU a 705. Brigada na ČAVU visoko preko 1800 metara.
Snijeg je već tada bio viši od 130 cm a mećava se uvećavala taj prvi dan. 20.3. ovladano je većinom dominantnih objekata na tom pravcu napada: Police, Crni Vrh, Pavo, Čavo i približavalo se Santiću. Navečer istog dana poslije sumiranja ostvarenih rezultata general Alagić je donio odluku o nastavku borbenih dejstava. Cilj je bio jasan – oslobađanje cjelokupnog platoa Vlasića! 21. Marta diverzantske grupe su izvele diverziju u rejonu Potkraja i Gradine. 22 marta razbijen je 3. bataljon 22. pješadijske brigade VRS a dijelovi agresorskih snaga koji izvode odbranu u rajonu Opaljenika stavljeni su u okruženja. Iz podataka dobijenih putem ratnih izvještaja može se zaključiti da kommanda 22. Pbr. Tzv. Vojske RS ne vlada situacijom na terenu.
Toga dana u veoma teškim vremenskih uslovima ovladano je objektom Šantici a odatle forsirane maršem nase jedinice su izbile na Galicu. Tog dana bataljon 705. Slavne je ušao na objekat Opaljenik (tt 1930). Popeli smo se na naš krov svijeta. Čuveni repititor je bio u našim rukama. 24 marta krenulo se u čišćenje platoa GALICE. Pored pobjede nad četnicima borci ARBIH pobjedili su i zimu.
To je bila nadljudska borba sa nevremenom. Borci su se smrzavali ali nisu napustali položaje. Znacaj Vlašića je ogroman. Vlašić je bio san Armije BIH. Biti na krovu svijeta je velika stvar. Tu je repititor najvažniji telekommunikacijski objekat u BIH. Komadant Alagić je govorio : kada uzmemo Vlašić to ce biti prekretnica oslobodilačke borbe u BIH i doista nakon Vlašića nastupila je prekretnica.
