“Kako razumjeti odluke Juke, Špire, Mirsada, Huseina, Sabita, Hamdije, Šabana, Saliha, Emira, Senada i brojnih drugih mladića i djevojaka iz kolone od njih 1309 koji su od aprila 1992. do 1992. godine iz Austrije, Njemačke, Danske, Italije, Švedske, Slovenije i drugih zapadnoevropskih zemalja došli u Republiku Hrvatsku, i pješice dolazili u BiH da je brane u vrijeme kada su mnogi Bosanci tražili načine da se iz ratnog pakla domognu Zapada?"
Napali su njihovu državu, suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Znali su da je takva, ali nisu znali da su oni, ali i hiljade drugih, spremni žrtvovati svoju mladost i živote da je odbrane.
- BiH je plaćena krvlju i životima mnogih osamnaestogodišnjaka i dvadesetogodišnjaka, i danas iz perspektive čovjeka sa 46 godina, kad pogledam nekog momka sa 18, ja u njemu vidim dijete. Mi smo tada bili nekakvi ratnici, imali smo dozu drskosti, patriotizma, odgovornosti za svoju domovinu, za svoj narod, nismo žalili sebe – prisjeća se borac Armije RBiH Šefik Čizmić.
Tadašnji Bihaćki okrug bio je zatvoren. Jedina opcija bila je sve podrediti opstanku države i naroda. Znao je to najbolje Jusuf Bajrektarević. Poput velikog broja Krajišnika, ostavio je posao, novac, blagodati i sve “dobro” Zapada, i došao braniti Bosnu i Hercegovinu.
- Krajišici su krenuli prema svojoj državi, područja koja graniče sa Bihačkim okrugom su bila okupirana od strane agresorkse vojke, i Krajišnisi su kupili sebi naoružanje i zajedno s opremom krenuli i pješice dolazili preko brda, bila su to putovanja raznih grupa i načina, bila su teška putovanja, ali patriozitam i ljubav prema državi je bio jači – podsjeća nekadašnji oficir Armije RBiH Jusuf Bajrektarević.
Nepripremljenost, neobučenost, neopremljenost i nenaoružanost, nisu bili prepreka da se odbrani Bosna i Hercegovina. Priču o odbrani Krajine, i herojima iz Bužima i Cazina pogledajte sutra u okviru cjelodnevnog programa Hayat TV-a povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Izvor:
