Život je zaista čudo i nikad ne znate kakve sve priče vam može ispričati. Posebno su dirljive priče, onih koji pokušavaju ‘povezati mostove’ i u životu pronaći svoje najbliže, nakon dugo vremena. Jedna takva priča nam ovih dana stigla iz Srebrenika, od Lejle, koja se našem portalu obratila s molbom da pomognemo, da sazna postoje li u Cazinu i Krajini i ko su neki njeni rođaci.
Njena priča glasovi ovako: “Moj djed je iz Cazina, Macanović Selim. Ja imam 68 godina, a djed je otišao, po naredbi na službu u Srebrenicu kao zdravstveni radnik. Oženio se, djeca rođena, a jedno od njih je moj otac Sulejman. Djed Selim je ostavio svoju porodicu, oženio medicinsku sestru iz Srebrenice i otišli su u Mokri Lug ili u Beograd. Od tada nikad nikome se nije javio. Mene zanima, da li postoji bilo ko od djeda Macanović Selima, znači unučadi od te žene. Ako nešto saznate, napišite nam poruku. Unaprijed hvala”- piše Lejla, svoju priču.
„Taj moj djed, očev otac, Selim Macanović iz Cazina je kao momak po završetku škole, koje, ne znam, poslat po službenoj dužnosti u Srebrenicu na radno mjesto ljekara u bolnici, a koje godine nemam pojma. Oženio se iz Srebrenice i ima četvoro djece, dva sina, a jedan je moj otac Sulejman i dvije kćeri. Tu djecu je školovao, a moj otac Sulejman je završio školu u Tuzli i radio u Bratuncu kao računovođa u jednoj firmi. Djed moj je ostavio svoju suprugu i djecu, otišao sa medicinskom sestrom u Beograd i više se o njemu ne zna ništa. To je sve bilo davno, jer je moj otac, Sulejman, rođen, 1907. g. u Srebrenici, tako da je suvišno ovo pitati, a i ja sam ovo čula od očevih sestara. Moj brat je sa rodicom iz Bihaća išao u Cazin da nešto sazna o našem djedu. U Općini su bili, a služba je tražila podatke. Brat moj i tetka su samo znali da se taj naš djed zove Selim Macanović, a oni su pitali, kako se zove otac našeg djeda, oni nisu znali. Službenici su rekli da ima dosta imena Selim Macanović a bez imena oca našeg djeda ne mogu ništa uraditi i bili su jako neljubazni. Nas je samo interesovalo, da li od djeda i te druge žene u Beogradu ili Mokrom Lugu imamo od njih djecu i njihovu djecu, tj. našeg djeda djecu i njihovu unučad. Ja ovo pišem, možda neko postoji pa zna o tome sve.“- završila je svoju priču Lejla koja danas živi u Srebreniku.
Pozivamo sve naše čitaoce, ako imaju neku informaciju o ovome slučaju neka se jave, proslijedićemo informaciju Lejli koja nam se obratila i bićemo jako sretni ako uspijemo pomoći da se pokidane veze, prekidi u sjećanju, odnosima i porodičnom stablu obnove.
