Svjedoci iz tog vremena pričaju da je u američkoj bazi Rajt-Peterson u Dejtonu, gdje je parafiran sporazum kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, Miloševićeva soba bila vrlo popularno mjesto, gdje su često dolazili stranci i dugo se zadržavali zbog - viljamovke, prenosi Avaz.
Unošenje alkohola bilo je zabranjeno, ali on ju je švercao govoreći da je riječ o šumadijskom čaju.
Bivši jugoslavenski premijer Momir Bulatović, koji je bio s Miloševićem sve vrijeme pregovora, kaže da je unošenje rakije bilo zabranjeno.
- Nije bila dozvoljena konzumacija alkohola. Budući da smo mi tamo bili dosta dugo i maltene kao zatvorenici, Miloševićeva soba je bila najpopularnije mjesto. Mi smo tamo donijeli puno viljamovke, rakije s kruškom, a prijavili smo je kao šumadijski čaj. A ko god je došao na pregovore u Miloševićevu sobu, zadržao se puno duže zato što su naše zalihe viljamovke trajale jako dugo - otkrio je Bulatović.
Bez namjere da interpretira, komentira ili zaključuje, Nebojša Vujović, šef Misije SRJ u Vašingtonu 90-ih godina, u svojoj knjizi "Posljednji let iz Dejtona - Pregovori iza zatvorenih vrata", s pozicije svjedoka i jednog od direktnih izravnih aktera činjenično otkriva tri sedmice drame u kojoj redatiljska palica pripada Amerikancima dok Balkanski čelnici pokušavaju biti nešto više od običnih statista.
Međutim, održavao se pravi triler u kojem su se između vojnih paviljona šetali Slobodan Milošević, Milan Milutinović, Jovica Stanišić, Alija Izetbegović, Muhamed Šaćirbej i Haris Silajdžić.
- Hrvati su bili opušteni, sve svoje su već bili završili. Tu su bili na izletu, ali Franjo Tuđman je bio vrlo kooperativan. Kad smo išli s njim na kafu i kolače s prijedlogom da barem Srbi i Hrvati potpišu sporazum, on je odmah pristao. I da nije bilo tog zajedničkog Slobinog i Franjinog pritiska, muslimani ne bi prihvatili sporazum - tvrdi Vujović.
