Američki predsjednik Joe Biden prije dva dana je poručio da ta država neće ratovati protiv Rusije, ali će štititi svaki inč NATO teritorije. Slično su kazali i 1953. kada su podržavali Jugoslaviju od potencijalne invazije SSSR-a, ali su prije 70 godina ipak neke članice NATO-a bile spremne ratovati sa Sovjetima.
Članice NATO saveza imaju obavezu štititi svaku svoju članicu, što znači da ako bilo koja od članica bude napadnuta, kompletan NATO savez se uključuje.
Ukrajina danas nije članica NATO saveza, ali jeste zemlja aspirantica koja ima takve ambicije, što Rusiji smeta i što službena Moskva smatra crvenom linijom. Mnogi se danas pitaju zbog čega Amerika i sve druge članice NATO saveza aktivnije, u vojnom smislu ne podrže Ukrajinu. Ukoliko bi se to dogodilo, vjerovatno bismo svjedočili globalnom sukobu.
U kontekstu aktuelne krize i rata u Ukrajini, vrijedi se podsjetiti jedne zanimljive epizode iz 1953. godine. Naime, sukob Josipa Broza Tita i Josifa Staljina 1948. u Jugoslaviji je značio i prijetnju od potencijalne invazije. Tek izašla iz rata, nedovoljno ekonomski razvijena Jugoslavija se nije mogla sama braniti.
Tito se potom okrenuo iznalaženju partnera među NATO članicama. Strah od potencijalne invazije Sovjetskog saveza postojao je i u Turskoj te Grčkoj. Stoga je 28. februara 1953. u Ankari potpisan vojno-politički savez Jugoslavije, Turske i Grčke u cilju međusobne podrške i odbrane od mogućeg napada SSSR-a.
Važan detalj u cijeloj priči je taj što su Grčka i Turska bile članice NATO saveza. To je praktično značilo da ako bilo koja od članica pakta bude napadnuta, ostale članice će je braniti, što je i NATO princip.
Amerika i Velika Britanija su podržale ovaj savez s komunističkom Jugoslavijom, iako se Italija kao članica NATO-a protivila zbog problema s Jugoslavijom oko Trsta. Ipak, ta kriza je ubrzo riješena.
Amerika i Britanija su poručile da će dati veliku vojnu i privrednu pomoć Jugoslaviji, ali da je ipak neće braniti u slučaju napada SSSR-a. Međutim, Jugoslavija je u cijeloj priči imala potpisan sporazum sa dvije članice NATO saveza, a posredno i cijelim savezom, jer bi u slučaju da su bile napadnute Turska ili Grčka, sve druge članice morale stati u odbranu.
Ipak, Staljin je umro nedugo nakon potpisivanja sporazuma pa je sve stavljeno po strani, jer se i Tito kasnije pomirio sa Sovjetskim savezom.
U kontekstu trenutne situacije i napada na Ukrajinu zanimljivo je podsjetiti kako se NATO postavljao i prije 70 godina te kako su pojedine članice tog saveza samostalno postupale. Danas to ipak nije slučaj. Ukrajina danas neće moći potpisati sporazum ni sa jednom članicom NATO saveza posebno.
S druge strane, jako je teško očekivati da NATO vojno uđe u Ukrajinu i sukobi se s Rusijom. Ukrajina je danas vojno prepuštena sama sebi, uz materijalnu podršku Zapada. Međutim, kako je Biden najavio, Amerika nema namjeru ratovati s Rusima. Americi, kako prije 70 godina tako i danas, ne pada na pamet otvarati bojno polje s Rusima.
