KOBE BRYANT, jedan od najvećih košarkaša svih vremena, poginuo je u padu helikoptera. Imao je 41 godinu, a karijeru je završio prije tri i pol godine.
Koliki je radnik Bryant bio, najbolje pokazuje izjava američkog trenera koji je pripremao američki Dream Team za Olimpijske igre.
Trener koji se na Redditu predstavio kao Rob objavio je svoju priču o situaciji kojom ga je jedan od najvećih košarkaša u povijesti osvojio. Ovo je njegova priča:
"Bio sam trener 16 godina, radio s nizom sportaša, a odlučio sam vam ovo napisati nakon što sam pogledao video posljednjih zakucavanja Kobeja Bryanta.
Pozvali su me u Las Vegas kako bih pomogao u pripremi igrača za Olimpijske igre u Londonu, s kojih su naravno donijeli zlato. Ranije sam radio s Carmelom i Wadeom, ali to je bio moj prvi dodir s Bryantom.
Prvi naš razgovor dogodio se tri dana prije prvog treninga gdje smo kratko porazgovarali o fizičkoj pripremljenosti. Tada sam mu dao svoj broj i rekao mu da me nazove ako bude htio dodatne treninge u bilo koje vrijeme.
Noć prije prvog treninga sam gledao Casablancu i sjećam se da je bilo oko 3:30 iza ponoći. Ležao sam u krevetu, a zazvonio je telefon. Kada sam shvatio da je Kobe, postao sam nervozan.
"Hej, Rob, nadam se da te ne ometam?"
"Uh, naravno da ne. Što se dogodilo?"
"Samo sam te htio pitati možeš li pomoći s jednim treningom, to je sve."
Pogledao sam na sat - 04:15.
"Naravno, vidimo se u dvorani."
Trebalo mi je 20 minuta kako bih se pripremio i napustio hotel. Stigao sam prije 05:00, a on je već bio u dvorani natopljen znojem kao da je upravo izašao iz bazena.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Odradili smo trening sljedećih sat i 15 minuta, a onda je u teretani odradio još puno vježbi u 45 minuta. Nakon toga smo se razišli, ja sam otišao u hotel, a on šutirati na koš.
Vratio sam se u hotel i srušio na krevet od umora. U 11 sati sam morao biti na treningu, probudio sam se nenaspavan. Hvala, Kobe. Krenuo sam na trening, a tamo gužva. LeBron razgovara s Carmelom, trener Krzyzewski nešto objašnjava Durantu, a na drugoj strani dvorane usamljeni Kobe pogađa šuteve. Prišao sam mu i započeo razgovor.
"Dobar posao jutros", rekao sam mu i potapšao ga po leđima.
"Ha?"
"Onaj trening jutros, dobro si odradio. Jedva sam hodao."
"Oh, da. Hvala ti na tome."
"Dakle, kad si završio?"
"Završio s čim?"
"Sa šutevima. Kada si napustio dvoranu jutros?
"Evo upravo sada. Zadao sam sebi cilj da pogodim 800 šuteva, a ovo je upravo moj posljednji."
Ostao sam u šoku. Majko draga. Tada sam shvatio zašto je on takav igrač bio sve ove sezone. Sve te priče o njegovom napornom radu i njegovoj predanosti... Nije ni čudo što je još ove sezone zakucavao preko deset godina mlađih igrača i zabijao kako je poželio."
Izvor:
