Edin Forto, još premijer KS, prije četiri godine je na svom blogu opisao jednu sjednicu Skupštine KS. U fokusu mu je bio Elmedin Konaković, tadašnji premijer KS iz SDA, sada predsjedavajući Skupštine, a Forto je bio zastupnik u Skupštini.
Forto, između ostalog, Konakovića naziva "premijerom čija je uvijek prva i zadnja" i kaže da se sjednice pretvaraju u "Konakovićev rijaliti šou".
Njegov blog prenosimo u cijelosti:
- U srijedu 02.09.2015. na 6. radnoj sjednici Skupštine Kantona Sarajevo usvojen je rebalans budžeta. Ostatak ambicioznog dnevnog reda ćemo odraditi na nastavku sjednice sedam dana kasnije. O rebalansu ne vrijedi puno govoriti, jer je gotovo identičan budžetu usvojenom 31.03.2015. Glavna razlika je dodatnih 13 miliona KM koji su rezultat procjene raspodjele javnih prihoda sa viših nivoa vlasti. Dakle, glavna promjena u rebalansu je 1,9% povećanih prihoda koji su raspoređeni po principu svud po malo. Budžet smo analizirali i kritikovali, a kod analize rebalansa smo se suočili sa dvije opcije: odbaciti ga kao neadekvatan i nereformski ili pokušati djelovati konstruktivno kroz amandmane. Izabrali smo ovo drugo i nismo uspjeli. Svi amandmani su odbijeni, a rebalans je prošao disciplinovanim glasanjem predstavnika SDA, DFŽK i slobodnih skupštinskih strijelaca. Generalna ocjena je da su obećane reforme većim dijelom na čekanju, možda do nekog drugog budžeta.
Seansa masovne hipnoze
U normalnim državama, budžet je glavni pokazatelj za šta se neka vlast bori. Nakon što je Bill De Blasio izabran za gradonačelnika New Yorka krajem 2013. godine, prvo što je uradio u budžetu za 2014. godinu je ukidanje 200 miliona dolara pomoći skupim privatnim osnovnim školama. Ta sredstva je preusmjerio u državne škole i ka cilju da sva djeca u New Yorku dobiju besplatno državno obdanište. Za ovaj potez nije morao donijeti nijedan novi zakon. Naš kantonalni premijer Elmedin Konaković je u jednom od beskrajnih skupštinskih govora rekao da “ne možete raditi reforme kroz budžet, već isključivo kroz pozitivne zakonske propise.” Iz ove izjave slijedi da 690 miliona KM naših para ne možemo rasporediti drukčije nego što je njegova vlada napravila. Zaposleni na budžetu su zakonska obaveza i tu ne možemo ništa.
Socijalne naknade su zakonska obaveza. Pomoć vjerskim zajednicama je zakonska obaveza. Ovo zadnje baš i nije, ali ako se budžetom ne mogu provoditi reforme, mogli bi reći da jeste. Konakovićeva izjava, naravno, nije tačna. On sam će na pitanje o reformama istaći da je u ovaj rebalans ubacio plate za nove policajce, inspektore i tužioce. To jesu pravi reformski potezi koji najavljuju ambiciozniji nastup ove vlade kod suzbijanja kriminala i punjenja budžeta. Ti potezi, naravno, nisu dovoljni da bi se i budžet nazvao reformskim, šta god rekao premijer. A rekao je dosta toga.
Inače, ova Skupština se polako pretvara u Konakovićev reality show. U toj emisiji, mi govorimo u strogo ograničenim intervalima koje predsjedavajući Skupštine Sead Bukva odlično dodjeljuje. Istovremeno, Konaković nekad govori 50, a kad imamo sreće samo 30 minuta. Na trenutke sam pomišljao da se nalazim na seansi masovne hipnoze. Konaković je govorio, govorio i govorio. Nakon nekog vremena prestanete slušati o čemu govori i samo čujete njegov odjek. Nakon dodatnog vremena, dobijete osjećaj da ste zarobljeni i da se govor, pa ni sjednica, nikad neće završiti. Počinjete se u mislima opraštati sa svojim najbližima i razmišljate kako je sve moglo biti bolje da niste upali u Konakovićevu Farmu.
Postoji i praksa da se nakon eventualnih kritika premijeru dodijeli zadnja riječ, što ovaj koristi da odgovori na sve bitne i nebitne poslaničke opaske. Koristeći svoje legendarne oratorske sposobnosti, on često uzme pola vaše rečenice, izvuče je iz konteksta, pa je iskoristi protiv vas. Ja sam dobro prošao u odnosu na neke kolegice i kolege koji su se usudili kritikovati rebalans. Kolega Slaviša Šućur iz SDP-a je primijetio da je čudna Skupština u kojoj prvu i zadnju riječ ima Premijer Vlade.
Osim naših pet amandmana, pokušali smo Skupštini i javnosti skrenuti pažnju na tri loše navike koje je ova Vlada preuzela od prethodnih:
Zakašnjelo izvještavanje – Dokument rebalansa budžeta usvajamo u septembru, ali bez izvještaja kako su pare trošene barem u prvih šest mjeseci. Tako je naš amandman za izgradnju računarskih centara u osnovnih školama predvidio 150.000 KM koje bi skinuli sa pozicije “Izgradnja vjerskih objekata.” Vlada je odbila amandman uz obrazloženje da je spomenuta pozicija već izvršena u iznosu od 86.000 KM nakon šest mjeseci. Vlada je tačno znala kako je izvršen budžet za pola godine, ali je pustila nas da radimo amandmane bez tih informacija. Zakašnjelo izvještavanje događanja sa našim parama u toku godine je vrlo loša navika koje se ova vlada nije oslobodila.
Ova vlada nije napravila iskorak
Nepostojanje objašnjenja – Zamislite, čitate budžet kako bi otkrili kako Vlada troši novac građana i naiđete na stavku “Ostali programi za vandredne aktivnosti” u iznosu od 80.000 KM. Ova pozicija se nalazi u Ministarstvu privrede u sekciji “Transferi neprofitnim organizacijama.” Uvjeren sam da nijedan poslanik skupštine ne zna šta ova stavka znači, osim ako nije direktno učestvovao u njenom kreiranju. Ovakvih je linija u budžetu veliki broj. Da bi potpuno razumjeli gdje idu novci, morali bi nazvati svako ministarstvo i bezbroj službenika. Ovo je samo tipičan primjer, a ekstrem je linija “Transfer univerzitetu” u iznosu od 66 miliona KM. Ne postoji nikakvo objašnjenje kako je raspoređeno ovih nevjerovatnih 10% budžeta. Iako je priča o univerzitetu i njegovom odbijanju da uđe na trezorsko poslovanje posebna tema i ova Vlada je izrazila namjeru da će tu praksu obustaviti, uvjeren sam da je ova Vlada dobila analizu trošenja na univerzitetu. Dokazano je da je transparentnost najbolji alat u borbi protiv korupcije. Nije transparentnost kada objavite 240 stranica nejasnih tablica i kažete, “evo, sve je javno.” Transparentnost je kada je prosječnom građaninu nedvosmisleno jasno kako se pare troše.
Transferi gubitašima – Kantonalne firme su napokon postale predmet kritika šire javnosti nakon što su u proteklih godina progutale stotine miliona maraka. Nije sporno da država želi imati kvalitetan javni prijevoz u zabačene mahale, pa je potrebna pomoć Grasu da pokrije neprofitabilne segmente poslovanja. Ali sasvim druga priča je kada ne postoji nikakva kontrola nad gubicima što je bio slučaj u našem kantonu. Ova vlada nije napravila iskorak obustave transfera gubitašima prije nego uradi restruktuiranje, odredi koji je stvarno iznos potreban da se ovim firmama pomogne, pa tek onda izvrši transfere. To ne znači da ova vlada to ne želi u budućnosti, ali ove godine su propustili svoju prvu priliku.
U srijedu nas čeka nastavak sjednice sa vrlo zanimljivim temama. Imamo izvještaj pravobranilaštva i poslovanje kantonalnih firmi, uključujući TVSA, ZOI ‘84, Skenderiju i druge. Ispod možete pogledati moje desetominutno obraćanje na temu rebalansa. Vidimo se za koji dan - napisao je tada Forto.
