Priča Srebreničana satkana je od patnji i boli. Nakon genocida, najužasnijeg zločina u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, u gotovo četvrt stoljeća, stanovnici Dobre Srebrenice imali su život prepun različitih, uglavnom teških, izazova, a ponajmanje, čini mi se, iskrene, tople riječi, nepatvorenog ljudskog dobra, prihvatanja, razumijevanja, saosjećanja...
A Srebreničanima, kao i svim na svijetu žrtvama koje sa sobom nose traume stradanja i teške prošlosti, ponajviše treba to. Ponekad možda više i od hrane, vode, zraka...
Bol i patnja
Srećom, takvih ljudi je itekako bilo. Jedan od njih, tih heroja ljudskosti je fra Petar Matanović, nekadašnji gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli koji je u julu 1995. godine u "Hrvatskom Glasniku", uputio stanovnicima Podrinja uputio izraze dobrodošlice i saučešća u boli:
"Dragi Srebreničani! Dobro nam došli! Vjerujte da nam da ćemo sve učiniti kako bismo ublažili vašu bol i patnju. Znajte da je vaša bol i naša bol, vaša patnja i naša patnja. Sve vas pozdravljam u ime Provincije BOSNE SREBRENE, koja nosi svoje ime po vašem gradu, Rimokatoličke zajednice i Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, koji se već uključio u akciju kako bi vam pomogao i olakšao. Mir i dobro!", napisao je dobri fra Petar.
Ovaj bosanski franjevac je u našoj široj javnosti poznat kao svećenik koji je, izlažući se brojnim opasnostima u ratnom vihoru, nastojao pomoći aktuelnom reisu-l-ulemi dr. Huseinu ef. Kavazoviću, tadašnjem muftiji tuzlanskom, da izađe iz zarobljeništva u logoru zloglasnom HVO-a kod Konjica.
Dramu Srebrenice tih ljetnih dana fra Petar je posebno teško preživljavao.
"Dragi prijatelji, nalazimo se u teškoj situaciji. Zahvatila nas je posebna duhovna zebnja koja je još više pojačala moru, koja nas prati već četiri godine. Jer ovo što se dogodilo s našim narodom Srebrenice i okolice nije samo njihovo stradanje, nego stradanja i sviju nas: od Vukovara, Erduta, Ravnog, Mostara, Bosanskog Broda, Brčkog, Bijeljine i drugih mjesta..., što ih pokušaše rušenjem i progonima učiniti rajem za svoju vlastitu naciju, gdje će se i Bog ponašati po njihovim zamislima", nadahnuto je pisao Matanović u povodu "tragedije u Srebrenici".
Tada još uvijek nisu bili poznati svi razmjeri užasnog zločina i genocida, ali su ih mudri franjevci očito nazirali.
Kano da su - zapisao bi pjesnik -U svojoj mudrosti/Znali da će doći vrijeme/U kom više neće biti/Dobre Srebrenice
"Teško je to shvatiti i prihvatiti, ali ništa nam drugo ne preostaje, nego boriti se protiv takvih shvaćanja i postupaka. Pravda je često spora, kažu ljudi, ali i dostižna! Ne smijemo se predati i izgubiti vjeru u bolje sutra. Učinimo i ovu patnju novim motivom za obranu dostojanstva i svojih prava na dom i ognjište! Međutim, u svem tom naboju za obranu, držimo se svih standarda svetih knjiga (Biblije i Kur'ana), i na njihovom temeljima uređenih Konvencija o vladanju i viteškom stavu u ratu", upozoravao je Fra Petar.
Potom je uputio poziv i građanima Tuzle.
"Dragi sugrađani Tuzle i okolice učinimo sve da ovi ljudi što prije ublaže svoju patnju i bol. Pozivamo vas, da se uz službene predstavnike vlasti, i sami uključite u doček, prijem ovih ljudi. Znate, da i čaša gladne vode na vrijeme uslužena, može spasiti život! Da ne govorimo o drugim mogućostima", naglasio je.
Čuvajmo susjede
Također, upozorio je na važnost očuvanja dobrosusjedskih odnosa za budućnost naše zajedničke domovine, te da se građani odupru mogućim osvetničkim porivima.
"Zamolio bih sve vas sugrađane, kao i novopridošle, da sačuvamo prisebnost i dobrosusjedske odnose sa svim sugrađanima, posebno onima koji su na neki način povezani s onima koji su nam nanijeli ovu nevolju. Mi moramo činiti sve i protiv onih osjećaja koji nam u ovakvim prilikama pritišću dušu, kao mora, a to je osjećaj osvete. Valja poštovati zakon, mir i red, ako hoćemo da nas naši prijatelji razumiju i pomognu. Ako se izjednačimo u svemu s onima koji su nama učinili nepravdu, onda ne možemo ni od koga tražiti pomoć. U svakom narodu ima dobrih pojedinaca, posebno među onima koji su ostali s nama i vjerovali da, ipak, mogu zajedno živjeti. Nisu otišli za onim koji nas skupa svakodnevno ugrožavaju. Ako se budemo tako ponašali, to će nam priznati svi ljudi dobre volje i sam Gospodar neba i zemlje. Čija je ipak zadnja riječ", zaključio je fra Petar Matanović u svom tekstu.
Poruke koje je jula 1995. godine uputio fra Petar Matanović, gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli i danas odzvanjaju snagom ljudskosti. Nesumnjivo bi se mogle naći na najzvišenijem mjesto čovjekoljublja i morala u najtežim uvjetima koje je ljudski rod zapamtio.
Fra Petre, hvala Vam!
