Prerana smrt Milana Bandića donijela je novi aspekt u izbornoj utrci u Zagrebu. Postojeći kandidati će morati promisliti nove strategije za osvajanje izbora. Pojedini kandidati su već komunicirali da nikada cilj nije bilo samo micanje Milana Bandića, nego promjena načina upravljanja Zagrebom.
Naime, mnogi sudski procesi, netransparentnost u poslovanju Grada i sumnjivi poslovi upućuju da nije na djelu bila samo personalna vladavina Milana Bandića koja je trajala dvadesetak godina.
Mnogi su, opravdano, uvjereni da se u sjeni upravljanja Zagrebom nalazi dobro uštimani stroj koji se podmazuje novcem građana. Sad je taj stroj ostao bez podmazivača i pitanje je hoće li na njegovo mjesto doći netko tko će se i dalje brinuti da turbine nastave neumorno raditi. Ili će ga zamijeniti netko tko će zaglaviti taj stroj te riskirati eksploziju u kojoj bi i sam mogao nastradati.
Međutim, osim novih izbornih strategija, kojima kandidati žele zasjesti na mjesto gradonačelnika, na površinu su izašle i neka nova poimanja uvjeta koje budući gradonačelnik treba zadovoljiti.
Mirka Jozić, suradnica Milana Bandića, izjavila je “da se čudi što netko uopće usudi kandidirati za gradonačelnika s obzirom na znanje koje imaju”, a Andrej Plenković da je “bizarno da se kandidira netko tko nije poznavao Milana Bandića.”
Što leži u toj ostavštini da zahtjeva profinjeno iskustvo upravljanja i poznanstvo s Bandićem? Jesu li upravljačke strukture uistinu tako postavljene da jedino netko blizak s Bandićem može nastaviti upravljati gradom nakon njega?
Znanje i poznavanje.
Uvjeti za upravljanje Zagrebom
Prva osnovna pretpostavka jest da je potrebno znanje kako funkcioniraju poslovi. Kako se dogovaraju suradnje. Kako se zapošljava. Koga treba nazvati kad se planira raditi fontana. Gdje se treba pojaviti kad se dogovara odvoz smeća. Na koliko dugi vremenski rok se obvezati kad se priča o saniranju deponija smeća. Koliko sniziti cijenu tramvajske karte prije izbora i koliko vremena nakon izbora mora proći da joj se povisi cijena. Koliko puta obećati žičaru i koliko puta uvećati trošak izrade iste. Kako u 20 godina napraviti pokoji metar tramvajske pruge ili ipak ne širiti prugu u tih 20 godina. Kako i kome dodijeliti gradski stan ili gradski prostor.
Zaista, puno je znanja koja su postala uvjet bez kojeg je teško zamisliti upravljanje Zagrebom. Rijetki su, praktički nepostojeći, kandidati koji mogu tek tako pohvatati sve te finese upravljanja. Možda je sreća za osobu koja će preuzeti upravljanje Gradom to što postoji neko institucijsko pamćenje.
Neki tragovi svog tog upravljanja koji će pomoći novom gradonačelniku ili novoj gradonačelnici da pohvata sve te konce i usvoji ta znanja. Netko tko može pomoći osobi i objasniti na koji način se npr. gradi javni WC po cijeni od 10.000 eura po metru kvadratnom, ukoliko ta osoba bude spreman učiti. Te finese su jako bitne. Pogotovo ukoliko se očekuje da stroj i dalje funkcionira. Podmazano.
S druge strane, kao druga osnovna pretpostavka se nameće i poznavanje. Ukoliko niste osobno bili s bivšim gradonačelnikom u koaliciji, onda teško možete znati na što su se akteri obvezali. Ukoliko niste dizali ruku za njegove prijedloge u Skupštini, onda je teško prepoznati koji su to projekti za koje treba reći ZA.
Ukoliko niste išli na ručak s bivšim gradonačelnikom i njegovim suradnicima, onda ne možete znati tko su ti ljudi i kakve projekte oni očekuju. I po kojoj cijeni. Ukratko, ukoliko ga niste poznavali i surađivali s njim, kako možete očekivati da ćete voditi Grad u smjeru u kojem je zamišljeno i dogovoreno.
Možemo li zamisliti nešto bolje i drugačije?
Zaista, puno je poznanstava koja su postala uvjet bez kojeg je teško zamisliti upravljanje Zagrebom. Trebat će novom gradonačelniku objasniti s kim treba ručati, s kim koalirati i s kim dogovarati projekte. Naravno, ponovno pod pretpostavkom da je spreman učiti. I da je imao barem neka poznanstva.
Međutim, ukoliko na gradonačelničko mjesto dođe netko tko nema sva ta znanja sigurno je da ga neće dočekati nikakvo institucionalno pamćenje. Baš naprotiv, nastojat će se pobrisati svaki trag o prethodnom načinu upravljanja. Teško će moći pogledati papirologiju i uspostaviti neki novi smjer. Dojučerašnji poznanici prilika u gradskoj upravi će odjednom postati stranci, neki čak i neprijateljski nastrojeni.
Čudno i bizarno.
Jedino čudno i bizarno je što se nakon 20 godina i dalje smatra da je dosadašnje vođenje Grada jedino ispravno i jedino moguće. Čudno je da su sva ta potrebna znanja postala uvjet političke karijere, uvjet za funkcije i upravljanje. Bizarno je to što su poznanstva postala kvalifikacija za javne dužnosti.
Čudno je i bizarno što se nakon 20 godina ne može zamisliti nešto bolje i drugačije. Takva znanja i poznanstva su čudna i bizarna. Čudnije i bizarnije od toga može biti jedino očekivanje da će netko u jednom mandatu uspjeti popraviti sve što je u 20 godina postalo normalno i uobičajeno. Stroj je i dalje tu, samo je pitanje hoće li njime nastaviti upravljati netko tko ima potrebna znanja i poznanstva ili netko tko ne robuje tim znanjima i poznanstvima.
