Da je sigurnosni alarm u Kantonu Sarajevu upaljen, odavno je jasno. Zvoni sve glasnije, a sve se manje čuje. Barem tako izgleda. Sigurnost glavnog grada naše države drže sve slabije korozivne karike, dok Sarajlije lavitiraju iznad sve većeg ponora pitajući se šta slijedi ili ko je sljedeći?
Dok alarm pišti, odgovorni šute. Javnost ima pravo da zna šta se radi po tom pitanju, šta je urađeno dosad, a kakve su strategije u najavi. Odgovor, sad je izvjesno, nećemo dobiti, recimo od prvog od prvih u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, ministra Admira Katice, koji nam se nije odazvao pozivu da javnosti objasni koliko se narod (ne)treba zabrinuti za (svoju) sigurnost.
Građani zabrinuti
Nije da nema razloga za zabrinutost, jer samo ako se osvrnemo u ne tako davnu prošlost, slučajevi koji su se desili u ovom kantonu eklatantan su primjer da na sigurnosnom polju cvijeće baš i ne cvjeta. Naprotiv piše Raport.
Podsjetit ćemo na samo neke nemile događaje koji su potresli ovaj grad unazad tri samo mjeseca.
Početkom godine sigurnosnu situaciju narušilo je ranjavanje više osoba na Džidžikovcu. Adin Memić osumnjičen je da je u ugostiteljskom objektu Que Pasa? pucnjem iz vatrenog oružja ranio dvije osobe, od kojih je jedna zadobila teške tjelesne povrede opasne po život.
Malo poslije toga, Faris Pendek, devetnaestogodišnjak i gimnazijalac, brutalno je i bahato ubijen u sarajevskom naselju Otoka. Ubio ga je iz čiste obijesti Adem Šuman. Prema informacijama koje je iznijelo Tužilaštvo KS, Šuman i njegovi pomagači su višestruko osuđivani i konzumenti su narkotika.
Nekoliko dana nakon ovog svirepog ubistva, na Dolac-Malti izbila je masovna tuča, navodno između navijača FK Željezničar i FK Sarajevo. Tom prilikom nožem je povrijeđen jedan od učesnika, koji je završio na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Negdje u isto vrijeme, pronađeno je tijelo mrtvog mladića u koritu Miljacke. Prema tadašnjoj izjavi ministra MUP-a KS Admira Katice, na tijelu nisu pronađeni tragovi nasilja. Sve je ukazivalo na to da je u pitanju suicid.
Početkom prošlog mjeseca javnost je također ostala šokirana činjenicom da je usred grada (i to na Baščaršiji) te usred bijelog dana tridesetogodišnjak pucao u dvadesettrogodišnju djevojku i ranio je u potkoljenicu.
U prvoj polovini marta, u večernjim satima, maloljetnik za volanom izazvao je saobraćajnu nesreću na Skenderiji. U njoj su učestvovala dva vozila, povrijeđeno je pet osoba koje su potom zbrinute na KCUS-u.
Tačno na sredini istog mjeseca na Kovačima – pucnjava. Srećom, nije bilo povrijeđenih osoba, ali je izbušen automobil. Kako je Raport tada saznao, nišandžija je bio na motoru.
Bombe po mahalama
Dva dana poslije, u sarajevskoj Ulici Muse Ćazima Ćatića, ponovo je došlo do upotrebe vatrenog oružja. Maskirana osoba pucala je u šesnaestogodišnjeg dječaka ranivši ga pritom u obje potkoljenice.
Prošle sedmice bačena je bomba u ulicu u kojoj živi vijećnik u Općinskom vijeću sarajevske Općine Stari Grad i Vijeću Grada Sarajeva Vedada Deljkovića, a jutros je osvanula vijest da je također eksplozivna naprava tokom noći bačena na kuću općinskog načelnika Starog Grada Irfana Čengića.
Reakcije podrške ne prestaju, ali i pozivi da se stane ukraj ovakvim i sličnim događajima.
Suma sumarum, situacija je odavno eskalirala. Statistički podaci koji kažu kako je situacija u Kantonu Sarajevo pod kontrolom, nikako se ne slažu sa subjektivnim osjećajem građana koji su sve više zabrinuti za vlastitu sigurnost.
