Ključno političko pitanje ove godine u našoj zemlji je definitivno izmjena Izbornog zakona, višegodišnji kamen spoticanja i uzrok političke zakržljalosti i blokada. U kojem smjeru reforme trebaju ići najviše zavisi od političkog kompromisa, a u toj priči indikativne su poruke stranih diplomata.
Suštinski BiH treba implementirati presudu Suda za ljudska prava u Strazburu po tužbi Derve Sejdića i Jakoba Fincija, predstavnika romske i jevrejske zajednice kojima trenutni Ustav ne dozvoljava kandidaturu za člana Predsjedništva.
U tom nizu nalazi se još nekoliko presuda istog suda, poput slučajeva Pilav, Šlaku, Pudarić i Zornić. Svi oni tužili su i dobili BiH na sudu jer im bh. zakonodavstvo ne dozvoljava da se zbog njihove nacionalne opredijeljenosti u zavisnosti od mjesta boravka kandidiraju za Predsjedništvo BiH, ili d abudu izabrani u Dom naroda.
Na te presude vremenom su se nakalemili zahtjevi HDZ-a BiH za legitimno predstavljanje u Predsjedništvu BiH, upakovani u okvire presude Ustavnog suda BiH u predmetu "Božo Ljubić", koja se odnosi na izmjene Izbornog zakona.
U pitanju je odredba Izbornog zakona BiH koja propisuje da svaki od deset kantona u Federaciji BiH delegira najmanje jednog predstavnika iz tri glavne etničke grupe u zemlji (Bošnjaci, Srbi, Hrvati) u Dom naroda Federacije BiH. Ljubić je zatražio da hrvatski delegati trebaju biti izabrani samo iz većinskih hrvatskih kantona, ali ne i iz onih gdje živi manji broj Hrvata. Ustavni sud je utvrdio propuste u Izbornom zakonu te je naloženo usklađivanje.
I godinama traju pregovori i pozivi za implementaciju bilo čega od navedenog, ali bez pomaka. Ipak, mnogi danas smatraju da je presuda u slučaju Ljubić odavno implementirana jer šest mjeseci nakon presude Ustavnog suda Izborni zakon nije usklađen sa Ustavom, ali su nakon toga održani Opći izbori 2018. a Dom naroda FBiH je popunjen na osnovu odluke Centralne izborne komisije (CIK) na osnovu proporcionalnog broja stanovnika kantona prema posljednjem popisu.
U tom kontekstu zanimljivo je čitati posljednje poruke stranih diplomata koje su saopćili u komunikeu nakon sjednice PIC-a.
Naime, jasno su poručili da političari 2021. godinu trebaju iskoristiti za "provođenje ograničene ustavne i izborne reforme provođenjem presude u predmetu 'Sejdić-Finci' i drugih presuda suda u Strazburu".
S druge strane jasno je odvojen dio koji se odnosi na izbornu reformu, gdje kažu da političari "u procesu izborne reforme uzmu u obzir odluke Ustavnog suda BiH. Da se u procesu izborne reforme uzdrže od poduzimanja zakonodavnih ili političkih koraka koji bi otežali provođenje presuda Evropskog suda z aljudska prava (ESLJP) ili vodili daljnjim podjelama".
Suštinski, međunarodnoj zajednici je prioritet konačno implementiranje presuda iz Strazbura, a da se u izmjenama Izbornog zakona uzmu u obzir presude Ustavnog suda naše zemlje, što ne ostavlja dojam imperativa. A ako u tu ravan postavimo tumačenje da se presuda "Ljubić" s jedne strane već smatra implementiranom, a što je nedavno izjavio i visoki predstavnik Valentin Inzko onda je pozicija pregovarača, ali i stav stranih diplomata mnogo jasnija.
