Bosanci i Hercegovci u Njemačkoj se često pominju kao vrijedni radnici i spadaju među one koji su dobro integrisani. Praznik rada oni ne koriste za slavlje već za angažman za socijalna prava.
Amir Aletić iz Dortmunda danas neće mnogo razmišljati o raspaljenom roštilju. On izlazi na demonstracije koje povodom 1. maja organizuju njemački sindikati. Izlaskom na demonstracije će, kako kaže, iskazati svoju borbu za solidarnost, pluralizam i pravdu. "Da bi radnik ostvario svoja prava, bitno je da se učlani u jedan od sindikata kako bi se zajedno sa ostalim borio za veće plate, za više radnih mjesta, izjednačavanje plata muškaraca i žena koji rade isti posao i još mnogo toga", kaže Aletić za DW.
Aletić je dugogodišnji političar Socijaldemokratske stranke u Dortmundu i borac za veća prava kako radnika tako i stranaca. On kaže da je zalaganje za veća prava radnika važno za stabilnost u jednoj zemlji. “U posljednje tri godine Njemačkoj prijeti opasnost zbog rasta popularnosti desničarske stranke Alternativa za Njemačku (AfD). Slična situacija je i u neki evropskim zemljama. Tako da ako zanemarimo pravo radnika, dolazi do pobune gdje te populisticke stranke upravo iz nezadovoljstva radnika crpe svoje kadrove".
Raditi osam sati, za taj rad biti pristojno plaćen i imati dovoljno vremena za porodicu, prijatelje, putovanja i slobodne aktivnosti je san mnogih radnika. Za one koji rade kao samostalni poduzetnici radno okruženje i okolnosti su drugačiji i imaju svoje, kako prednosti tako i mane.
Diplomirani inžinjer ekonomije Asad Selimanjin, inače samostalni poduzetnik, kaže da i Njemačka birokratija zna nekada da bude velika kočnica u razvoju privatnog biznisa. “Ipak ovdje postoje mehanizmi koji ti u startu pomognu i podrže. S obzirom da se ovdje još uvijek cijeni rad, kao samostalni poduzetnik od svog rada se može živjeti. Naravno da u drugim državama npr. Sjeverna Amerika (Kanada, USA) možeš sa tim radom možda i više zaraditi ili postići, ali ovdje je socijalni standard na najvećem nivou u svijetu i s time donekle taj rizik od neuspjeha je manji. I ako dođe do neuspjeha, postoje mehanizmi socijalne zaštite od strane države, gdje u prvih mah možeš svoj životni standard osigurati".
Koliko para, toliko i muzike
Selimanjin ističe i da s druge strane kao samostalni poduzetnik nemate sigurnost radnog mjesta, redovnu platu i plaćeno socijalno osiguranje. Kao samostalni radnik u Njemačkoj si često u situaciji da radiš i za vrijeme praznika. “Naš narod bi rekao, koliko para, toliko i muzike. Ali, sve dok se cijeni rad, ti si taj koji odlučuješ koliko će biti muzike“, kroz smijeh kaže Selimanjin.
Bosanci i Hercegovci u Njemačkoj se često pominju kao vrijedni, marljivi i pošteni radnici. Zbog svog načina života i rada nisu poznati kao kategorija stranaca koja zadaje glavobolje društvu. Spadaju među one koji su dobro integrisani. Problemi s kojim se susreću su isti kao i kod njemačkih državljana.
"Ovdje ne želim sada da ulazim u radnu snagu koja dolazi zadnjih godina na privremeni rad već mislim na one koji imaju stalni boravak. Treća generacija koja ima mnogo kvalifikovanog kadra i sa kojima sam ja razgovarao, nema većih poteškoća jer su odlično integrirani u društvo i poznaju svoja prava", kaže Amir Aletić iz Dortmunda.
"Oni su zaposleni po javnim ustanovama, velikim kompanijama i slično. Ima i ona grupa, kako bi rekao 'Bauštelaca'. Oni rade i misle da poznaju prava koja ovdje imaju ali nažalost kroz veliku fluktuaciju u manjim građevinskim firmama u proteklih 20 godina oni se danas nalaze na rubu egzistencije. Međutim, prošla su vremena kada su Bosanci i Hercegovci samo radili u građevinarstvu ili ugostiteljstvu".
Privremeni radni ugovor uz roštilj
Asad Selimanjin je druga generacija porodice stranog. Kao i većina “gastarbajterske“ djece je u BiH samo provodio godišnji odmor. Pohađao je školu u kojoj su među 400 učenika bila samo dva stranca. “U poređujući sa Bosnom i Hercegovinom moram reći da se u Njemačkoj mnogo više cijeni rad. Priče moje rodbine iz BiH, kako se plate po 3-4 mjeseca i više ne isplaćuju, ili da se ne uplaćuju doprinosi radnike su ovdje ipak nezamislive. Postoje mehanizmi, koji to spriječavaju. To sam kao nekadašnji rukovodilac jedne firme iskusio prije četiri ili pet godina“.
“Tačno je da se društvo mijenja i da se sve češće pravo radnika i njihov trud podređuju uspjehu kompanije. Danas radnici mnogo teže dobijaju stalne radne ugovore. Međutim, sve u svemu i sve dok se i dalje ovako razvija njemačka ekonomija mislim da je položaj radnika u odnosu na druge države u okruženju i onih koji su u vrhu svjetske ekonomije prilično dobar".
No jedan dio Bosanaca i Hercegovaca u Njemačkoj danas, bez obzira na vremenske uslove, će ipak na tradicionalan način obilježiti Međunarodni praznik rada: u nekoliko gradova različita kulturna ili vjerska udruženja organizuju zajednička druženja,a pojedinci sa prijateljima i rodbinom uz neizostavni roštilj.
