Koji je jako aktivan na Facebooku. Kako kao igrač, tako i sada osvojio je Facebook raju kolegijalnošću, susretljivošću, te svojim objavama iz igračkih dana. Uspostavio je tako Ademir mrežu svoje sportske raje od Triglava do Đevđelije, od Australije do Amerike…
Radovali su se njegovom povratku, najprije na klupu kantonalca iz Soline, potom “hit” trenera druge Mladosti, iz Kikača.
Njegovi su prijatelji, simpatizeri Slobode sa svih strana svijeta aplaudirali nakon izbora za sportskog direktora Slobode. Napokon prava osoba na pravom mjestu. Pun ideja, želje ljubavi da cijelog sebe preda klubu kojeg najviše voli, pišu Sportske.ba.
Uveo je finu praksu da na utakmice Slobode pozove bivše igrače Slobode,. Neki su vrlo uspješni u nogometnom svijetu. Tako su na utakmici sa Željom organizivano, slučajno ili ne u svečanoj loži našli se Ivan Cvjetković “Tarzan”, zatim Cvijan Milošević “Cviko”, Midhat Smajlagić “Foks”… Kako su pomenuti asovi u menadžerskom svijetu bila je to prilika da vide u izlogu sve najbolje što Sloboda može ponuditi.
Nakon utakmice igralo se “treće poluvrijeme”. Slobodinim asovima “Tarzanu”, “Cviki” i “Foksu” pridružili su se velikani s Tušnja Dževad Šećerbegović, Fuad Mulahasanović, zatim Munever Krajišnik, Jasmin Divanefendić i drugi. Koga god se Ademir sjetio pozvao je na večeru, ali nije se sjetio Adnana Džanića “Džane” . Bilo ie mjesta u “trećem poluvremenu” i za Ešefa Jašarevića, još jednu Slobodinu živu legendu. Ako su “Jašar” i Gradačac daleko, Džanić mu je tu pred kućom. Kojih stotinjak metara od “Tenisa”, gdje su pomenuti, uz gozbu evocirali uspomene iz mladalačkih i igračkih dana.
“Bili smo mladi.Stanovao sam kod Om. doma iznad aut. stanice.Čuo sam zvižduk ispod balkona i izašao sam. Bili su to moj Jasko i Cvele. Htjeli su u Italiju i tražili su mi ključeve od mog golfa da idu u šoping. Dao sam im i dao nešto para da mi kupe kožnu jaknu. Bili smo baš društvo. Kada su se vratili,pitao sam Jaske , kako je bilo .Dobro, rekao je samo što mi nisi rekao da Cvele nema vozačku?Ja se umorio i rekao , hoćeš ti malo voziti, on hoće. On krivuda , ja ga pitam šta je a on kaže , nemam ja vozačku. I tako se nasmijasmo. Prošlo je preko 30 god, a ja vidim Cveleta, Cviku, Foksa tu , možda 500 m. od mene. Meni drage ljude, koje nisam vidio 30 g. Baš mi krivo, baš mi žao. Valjda je to tako, valjda tako treba. Sjede ,valjda na tenisu, a volio sam bar da ih vidim. Možda, za 30 g.živjeli”, napisao ja Džanić na Facebooku.
Znao je, čuo je Džanić, nekada sjajni bek,bivši jugoslovenski mladi reprezentativac, da su se okupili njegovi saigrači i prijatelji, ali nije se nametao. Kao što su, vjerovatno i oni čuli za Džanićevu “utakmicu života”, ali niko se nije sjetio pozvati ga. Ni domaćin ni gosti. Ne zbog ića i pića, već radi stare raje. Kakav promašaj Ademira Smajlovića. Neoprostiv! Tako nešto se, recimo, ne bi moglo desiti Zlatanu Naliću. Koji ima manire i zna se ophoditi prema finoj raji.
Fotke, kojima je Smajlović “počastio” svoju Facebook raju više je prikupilo pristalica opcije “ne sviđa mi se”. Imat će Smajlović priliku i pomenuti asovi da se popravi. Možda ga se sjete za stoti rođendan Slobode. Možda? Džanić je tu, njegova životna utakmica još traje.
