Pobornici vladajuće turske nacionalističke stranke AKP predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana marljivo dijele komentare o njemačkim strankama, vrednuju zasluge stranaka posljednjih godina, posebice što se tiče odnosa prema Turskoj,i dijele preporuke za koju stranku glasati.
Pritom pogotovo demokršćanska Unija CDU/CSU, zbog svoje politike prema islamu ne prolazi dobro. Svojom izjavom kako islam nije dio Njemačke, ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer (CSU) se definitivno zamjerio pobornicima AKP-a. Ni njemački socijaldemokrati zbog svoje uporne podrške oporbenim snagama u Turskoj ne prolaze bolje, piše DW.
Zeleni zbog svog političara turskog porijekla Cema Özdemira (na slici gore), kojeg zbog žestoke kritike Erdoganovog režima zovu "Mrzitelj Turske", isto kao i stranka Ljevica sa svojom političarkom Sevim Dagdelen koju AKP pobornici nazivaju "zastupnicom PKK-a" (zabranjene kurdske stranke) ionako ne dolaze u obzir.
Liberali u svojim redovima doduše nemaju "mrzitelje Turske" ali, kako se može razaznati iz komentara, ako dođu na vlast sigurno neće postati "Ljubitelji Turske ili islama". Kada se malo bolje pogleda, niti jedna stranka ne zavređuje da ju se bira. Što praktički znači poziv na bojkot izbora upućen onim građanima Njemačke turskog porijekla koji imaju pravo glasa u Njemačkoj.
Poziv na podršku malim strankama
I prije posljednjih parlamentarnih izbora u Njemačkoj 2017. su se mogli čuti slični tonovi. Tada je Erdogan osobno birače turskog porijekla pozivao da ne glasaju za Uniju, SPD ili Zelene uz obrazloženje da su svi oni "neprijatelji Turske".
Prije četiri godine se pozivalo na biranje stranke "Savez njemačkih demokrata", jednu stranku njemačkih Turaka koja je osnovana godinu dana uoči izbora 2017. i na izbore izišla samo u najmnogoljudnijoj njemačkoj saveznoj pokrajini Sjevernoj Rajni – Vestfaliji. Ovdje je ova stranka dobila 12 posto glasova birača turskog porijekla. No na pokrajinskoj razini je to značilo svega 0,4 posto a na saveznoj neprimjetnih 0,1 posto glasova.
Ove godine na izbor ne stoji niti jedna stranka koja je orijentirana prema građanima turskog porijekla. Unatoč tomu AKP lobi radi punom parom, pogotovo sada kada se izborna kampanja zaoštrila i postala napeta. Ovaj put su među manjim strankama pronašli jednu: "Tim Todenhöfer – stranka pravednosti". Iza koje stoji, u međuvremenu 80-godišnji bivši političar CDU-a i samoprozvani stručnjak za islam, Jürgen Todenhöfer. Mnogi mladi državljani Njemačke turskog porijekla već neko vrijeme propagiraju "Tim Todenhöfer". Isto čini i migrantska stranka „Savez za inovaciju i pravednost" koja je bliska službenoj Ankari ali sama ne stoji na izbor 26. rujna/septembra.
I njemački program turske državne televizije TRT često izvješćuje o njemačkim izborima ali pozitivno se govori samo o "Timu Todenhöfer". I poznati nogometaš turskog porijekla Mesut Özil daje javnu podršku ovoj stranci. Nedavno se čak najozbiljnije tvrdilo kako ova stranka ima izgleda osvojiti devet posto glasova što nema veze s realnošću.
No toga su vjerojatno svjesni i oni koji šire ovakve neutemeljene informacije. AKP lobiju je zapravo stalo do nečeg drugog: već godinama pokušava preko malih stranaka etablirati vlastiti birački potencijal. Radi se o dugoročnoj pripremi za izbore i to ne samo za Bundestag i Europski parlament nego i izbore za pokrajinske parlamente i lokalnu uprava na kojima ove rubne stranke imaju mnogo realističnije izglede za prelazak izbornog praga.
I na kraju se zapravo isključivo radi o tome kako spriječiti izbor "mrzitelja Turske" pri čemu se posebice misli na Zelene i Ljevicu.
Heterogeno biračko tijelo
Do koliko birača uopće dolazi ova propaganda, nije u potpunosti jasno. Ono što je jasno je da je otprilike 1,5 posto svih građana s pravom glasa u Njemačkoj turskog porijekla. No ovih, otprilike 900.000 građana, kao i ostatak njemačkog društva, su sve samo ne homogeni.
Prema jednoj studiji Sveučilišta Duisburg-Essen i Sveučilišta Köln, 2017. je 35 posto birača turskog porijekla biralo socijaldemokrate, 20 posto Uniju CDU/CSU, 16 posto Ljevicu, 13 posto Zelene i 4 posto liberale. No još je zanimljivije da prema istom ispitivanju, turski predsjednik Erdogan kod njemačkih birača turskog porijekla izuzetno nepopularan.
No ova grupa birača je svjesna da izbori u svakoj zemlji prije svega znače odabir uz kompromise. Jedna stranka koja želi pobijediti ne može ispuniti sve želje pa tako ni specifične želje turskih birača.
