Senad Kukuljević je odgojen, odrasta i živi u duhu islama, a nastup u crkvenom zboru smatra svojom velikom prednošću.
Među zidovima franjevačkog samostana u „Tolisi“ kod Orašja čuje se ilahija „Kad procvatu behari“. Crkveni zbor „Adoro“ slavi godišnjicu rada, i u znak zahvalnosti prema svom dugogodišnjem članu, izvodi ovu ilahiju.
Taj član je mladi Senad Kukuljević, jedini musliman u ovom zboru, koji je, uz to, nedavno završio Behram-begovu medresu u Tuzli, jednu od vodećih obrazovnih ustanova u našoj zemlji.
“Vjerujte, to je kod nas u Orašju sasvim normalno“, govori nam Senad na početku razgovora.
Njegov prvi hor je bio „Azizija“ koji je zajedno sa crkvenim zborom „Adoro“ imao brojne zajedničke nastupe u Orašju, ali i izvan ovog posavskog grada. U Orašju je završio osnovnu muzičku školu, a njegova nastavnica Marija Nedić je voditeljica zbora „Adoro“.
“Jednog dana me je pozvala i pitala me da li bi je mogao pratiti u nekim pjesmama koje oni izvode. Naravno, pristao sam, kao i moja majka, koja je već prije, vodeći hor "Azizija", ostvarila saradnju sa nastavnicom Marijom i njenim zborom. Tako je počeo moj angažman u crkvenom zboru “Adoro““, govori nam Senad.
Muzika spaja ljude
Ovaj sjajni mladić svira razne instrumente. Činjenica da već svira deset instrumenata, jednostavno oduševljava. Senad svira klavir, harmoniku, gitaru, tamburicu, tarabuk, bubnjeve, bongosi, kong, djembe, a s ponosom ističe da svira ili „puše“ u naj (ney).
“Trenutno sam okupiran mišlju da počnem svirati saz i violinu i to mi je velika želja“, priča nam Senad.
Veli, odgojen je, odrasta i živi u duhu islama, a nastup u crkvenom zboru smatra svojom velikom prednošću. Uz to, dodaje, životna je činjenica da muzika spaja ljude, a posebno kada se radi o duhovnoj muzici.
“Moja prednost je u tome što sam time stekao veliki krug prijatelja katoličke vjeroispovijesti, koji me jako cijene i poštuju, i u čijem društvu se osjećam jako lijepo. Zato sam nekad ranije rekao da sam jedva čekao vikende kako bih prisustvovao probama zbora “Adoro““, govori nam ovaj talentovani i vrijedni mladić.
Razumijevanje, uvažavanje drugog i drugačijeg, međuljudska tolerancija je nešto, ističe on, što je naučio prije svega u svojoj kući i uz svoje roditelje, a onda je, kako navodi, „napravio nadogradnju“ u sredini u kojoj živi.
“To je kod nas način života i mi tako živimo“, govori on.
Senad je sa svega četiri godine postao članom Bošnjačkog hora "Azizija" Orašje. Tada je u horu svirao tarabuk. Kako je odrastao i izgrađivao svoje glasovne sposobnosti, već 2009. godine, sa 10 godina, postaje solista tog istog hora.
Pet godina kasnije, kao dječak koji je odrastao uz oca imama, želio je postati isto što i njegov otac. Upisao je tuzlansku medresu i postaje član hora ove škole.
“S ponosom i radošću mogu reći da sam na svečanoj akademiji proučio dvije prelijepe ilahije. Jednu sam proučio na početku akademije, a sa drugom zatvorio akademiju. Velika je to čast. Napomenuo bih da sam kroz rad hora otpjevao i par lijepih sevdalinki“, ističe ovaj mladić.
Rad sa učenicima
Ponosan je i na činjenicu da je završio Behram-begovu medresu, koja je zadnjih deset godina najbolja škola u ovom dijelu naše zemlje i prva među medresama u Bosni i Hercegovini.
“U medresu sam došao kao dječak od petnaest godina, odvajajući se od kuće. U ovoj školi sam izgrađivao i ugradio u sebe upornost, rad, ustrajnost, volju i želju za postizanjem rezultata. Prednost ove škole u odnosu na druge škole je to što se, osim obrazovanja, velika pažnja poklanja odgoju učenika“, govori nam Senad.
Pojašnjava da je vrlo je bitan rad sa učenicima mimo standardnog obrazovanja, koji je zastupljen u medresi. Taj rad je, dodaje, zastupljen na osnovnim, moralnim načelima koja se temelje na islamu i po čemu je ova škola karakteristična i specifična u odnosu na druge škole.
“To je bitan faktor kao temelj dobrog, moralnog društva, a učenici i učenice koji izlaze iz ove škole bit će dobri nositelji te poruke“, ističe on.
Kada je u pitanju medresa, njegova želja se ostvarila, a ne planira nastaviti školovanje na Fakultetu islamskih nauka. Nije otkrio koji fakultet želi upisati, ali, iskren je, pa dodaje da ga još uvijek „drži“ rečenica uvaženog profesora Mevludina Hajdarhodžića, koji mu je na jednoj od turneja kazao:
„Senade, koji god fakultet završiš, ti ćeš se baviti muzikom, jer si ti muzičar u duši“.
