Kada je urednik The Bosnia Timesa dobio poštom skriptu koju mu je poslao Muhamed Kumalić, dugogodišnji pregalac bošnjačkih džemata u Sidneju, u kojoj je vrlo dokumentirano prikazan način prikljupljanja zekata, kao i organizirano prikljupljanje novca za kupovinu i klanje kurbana, te kako milioni dolara ili maraka nestaju u džepovima vjerskih glavešina u dijaspori, urađena je rdakcijska analiza dokumenta na sonovu koje je sačinjen i objavljen tekst kojeg ponovo objavljujemo bez ikakvih intervencija.
***
Idemo u susret još jednom Kurban-bajramu. U vremenu smo promišljanja o svojoj mikrokosmičkoj ulozi i sitnom molekularnom značaju na ovom Dunjaluku, kad se spremamo da kurbanom pokažemo poniznost i spremnost na odricanje pa na dijeljenje sa onima prema kojima smo bavezni, koji zaslužuju i koji nas trebaju. I sve bi bilo čisto i pravedno da nije kriminalaca, i to u Islamskoj zajednici, koji i od svetinje kurbana, zaklanjajući se kaftanom i ahmedijom, naprave marifetluk i stvore priliku za krađu. I tako godinama, a da Rijaset IZ BiH i niti jedan drugi organ nije efikasno reagirao, uključujući i bivšeg i sadašnjeg Reisa. A odgovor na pitanje zbog čega je tako mogao bi potresti temelje ove vjerske zajednice.
Zataškavanje svake afere
Već je postalo stereotip da se svako javno ukazivanje na nepravilnosti u Islamskoj zajednici Bosne i Hercegovine (IZ BiH), a koje zaprijeti da postane afera i razotkrivanje kakve ne d'o Bog nezakonitosti, pretvori u erupciju negodovanja iz Rijaseta, niz nesuvislih i nemuštih priopćenja koja u ime Reisa pišu kabinetski savjetnici, a zatim se volšebno cijela stvar zataška! Anonimni i nedodirljivi autoriteti iz Rijaseta ili njima nadređene „najveće stranke u Bošnjaka“ brzo i lahko ušutkaju režimske i režimu podvrgnute medije pa se tema prebaci na nešto drugo.
Tako je bilo kada je nedavno Senad Hadžifejzović kroz program svoje televizije pokušao realizirati dobar nijet anonimne dobročiniteljke koja je željela usmjeriti zekat tačno određenim nevoljnicima. Ni ne sluteći šta čini, Hadžifejzović je ustvari barnuo u najveću svetinju Islamske zajednice – u „njihov“ novac i odmah osjetio gnjev onih koji smatraju da su Bogom dani da upravljaju silnim parama što pritiču od džematlija, a da ih se ovozemaljski zakoni ne tiču. Na profesionalan poziv reisu Huseinu ef. Kavazoviću da u programu javno objasni i položi račun džematlijama o tokovima novca od zekata i da objelodani kako je sve uplaćeni zekat potrošen, u humane svrhe, naravno, Reis se nije oglasio, ali su njegove kabinetlije otresle Senada H. priopćenjem koje se stilski i sadržajno može zažeti u banalnost: „neće Reis ić’ na televiziju i objašnjavat gdje su pare od zekata!“ I na tome sve ostade. Niko nije ni pomislio, a pogotovo ne službe za provođenje zakona, tužilaštva i sud koje kontrolira SDA da bi možda trebalo finansijski provjeriti javne navode o malverzacijama sa zekatom u IZ BiH. Ili je možda IZ BiH izuzeta iz finanijskih zakona ove zemlje? Ili bi tek trebala biti ? O tome nešto kasnije.
Najskuplji Haddž – najgori smještaj
Zatim, jedan broj nezadovoljnih hadžija iz ranijih godina nedavno je negodovao zbog visoke cijene hadža i jako loše usluge u putu i tokom boravka za te pare. Naglašavamo, muslimani u BiH plaćaju najvišu cijenu putovanja na Haddž – 4.168 eura (iz Makedonije 4.100 eura, a oni iz Albanije plaćaju najnižu cijenu – 3.500 eura.). Međutim, na sve kritike reis Kavazović je ove godine ispraćajući buduće hadžije na put o tome samo rekao: „Čujemo nekada među nama Bošnjacima da bi Islamska zajednica trebala odvajati hadžije i one bogatije smjestiti u bolje, a one siromašnije u lošije hotele. Na hadžu nema i ne bi smjelo da bude razlike među ljudima. Ova Islamska zajednica, ovakva kakva jeste, neće praviti razlike među našim ljudima.“ Ako neko nije shvatio poruku, ona je ukratko – ukoliko je nekome skupo, neka ne ide, kod nas to košta toliko. A Haddž svakako nije prilika za luksuz i ugađanje tijelu, nego praznik duše pa se niko ne treba žaliti što je za skupe pare smješten u petorazredna prenoćišta.
Ali, da ne dužimo. Odavno su postale javne priče o zloupotrebama velikih suma novca prikupljenog od zekata, vitri i od prodaje kurbana. Tajne su razotkrivene zahvaljujući mnogim poštenim imamima koji su pokušali prvo u svojoj avliji ukazivati na kriminal. Kada to nije pomoglo, ili su odustali bojeći se za svoju glavu ili su nastavili borbu s vjetrenjačama nadajući akciji finansijskih i pravosudnih organa, ako ne u BiH, onda bar u bošnjačkim muslimanskim džematima širom Evrope.
Mustafa ef. Klanco kao Capo
TBT je u posjedu dokumentacije koja potvrđuje i dokazuje malverzacije, krađu i zloupotrebe novca od prodanih kurbana, a koje se već godinama događaju u džematima Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj i to bez ikakve intervencije i reakcije Rijaseta IZ BiH!
Prema raspoloživim dokumentima kriminal traje najmanje od 1997. godine, a vjerovatno i od ranije. Postoje periodi za koje nema dokumenata, ali se može van razumne sumnje pretpostaviti da je nezakonita praksa i tada vođena. Godinama se ponavlja isti obrazac malverzacije sa kurbanima u čijoj je osnovi i pojednostavljeno – naplata kurbana u Njemačkoj po utvrđenoj višoj cijeni, a nabavka po znatno nižoj pri čemu je razlika misteriozno nestajala. Osim toga, i transakcije kojima se podmiruju stvarni troškovi obavljali su se preko privatnih računa pojedinaca, o zekatu i vitrama nema uredne evidencije, a svaki pokušaj da se stvari razjasne najprije u Islamskoj zajednici Bošnjaka Njemačke (IZBNJ) pa onda i u Rijasetu IZ BiH nestajao je u birokratskim lavirintima saučesnika po svim nivoima.
Generator i „capo di tutti i capi“ (mafijaški epitet je sasvim adekvatan) svih nezakonitosti bio je glavni imam i šef Centrale u IZB u Njemačkoj Mustafa ef. Klanco.On se zatim u netransparentnom postupku izabrao i za tamošnjeg muftiju i tek onda pretvorio IZB u privatnu uspješnu i profitabilnu firmu. Naravno, on nije mogao sve to uraditi sam i bez podrške kruga istomišljenika oko sebe pa čak i bez podrške u samom vrhu Rijaseta IZ BiH. Na njegove mahinacije sa novcem vjernika godinama je upozoravao Advan ef. Ljevaković, imam bošnjačkog džemata u Berlinu. Uviđajući da njegova nastojanja da se samovolja i kriminal ef. Klance ne može suzbiti samo ukazivanjem na nepravilnosti, Ljevakoviću su pristupili i mnogi drugi imami u IZBNJ koji su vremenom formirali Inicijativu za promjene u IZBNJ kao pokret koji je organizirano dokumentirao teški kriminal ef. Klance i njegovih saradnika. Još 2010. godine Inicijativa je izdala čitav zbornik dokumenata, pisama, računa, faktura koji dokazuju i objašnjavaju nezakonitosti. A također i kako se prevara provodi…
Kurbani, vitre, zekat i privatni računi ?
Primjer prvi. Cijenu kurbana u Njemačkoj utvrdi Centrala IZB, tj. ef. Klanco i ona je npr. 2003. godine bila 150 eura (godina izabrana nasumično). Toliko se i naplaćuje od muslimana u Njemačkoj. Radi se o praksi i mogućnosti da muslimani, koji iz bilo kojih razloga ne mogu sami pronaći, kupiti, zaklati kurban i podijeliti meso, uplaćuju kod Islamske zajednice cijenu kurbana sa nijetom da se on podijeli kako je propisano. Time oni ispunjavaju svoju vjersku obavezu, a islamska zajednica posreduje između njih i vjernika do kojih kurbansko meso stigne. Međutim, taj plemeniti nijet Mustafa ef. Klanco godinama je pretvarao u unosan biznis. Između ostalog, isto se dešavalo i sa zekatom, vitrama, novčanim posudbama….
Dakle, u Njemačkoj se kurban naplati po 150 eura (vidi faksimil 1). Zatim se kurbani pribave iz Australije, gdje su mnogo jeftiniji. Te 2003. godine koštali su 39.20 eura, što znači da Klanci ostane oko 110 eura po kurbanu. Kako je te godine realizirano 385 kurbana (x 150 eura) u kasu pod Klancinom kontrolom slilo se 57.750 eura. Pa kad su se odbili svi troškovi Centrale i Fonda IZB Njemačke i platila nabavna cijena u Australiji u sehari je ostalo 23.408 eura. I bilo bi sve u redu da su te pare zaista ostale u sehari IZB. Međutim, njima se kao i godinama prije i kasnije gubi trag, a Mustafa ef. Klanco vješto opstruira bilo kakvu finansijsku kontrolu. A ako baš mora dopustiti neku reviziju poslovanja, nju vrše njegovi provjereni ljudi. Rijetki su bili upućeni u marifetluke, a među njima su npr. hafiz Esnaf ef. Begić, Zijad ef. Suljić ili pouzdani partneri iz Australije Jasmin i Tarik Bekrić iz Mešihata Islamske zajednice Australije i članovi njihove porodice. Naime, uplate kurbana iz Australijenije išla na račun tamošnjeg Mešihata, nego na privatne račune Bekrića (vidi faksimili 2, 3 i 4), što finansijski kriminal za sebe.
Primjer drugi odnosi se na vitre-zekat. Iz dokumentacije koju posjeduje TBT opet nasumično je izabrana npr. 2002. godina. U dokumentu Interni pregled doslovno piše: „stvarna realizacija vitre-zekat za 2002. bila je 228.045,50 eura, a realizacija prikazana Rijasetu – 205.593,32 eura“ ! Lažnim prikazivanjem izdvojena je provizija od 22.459,18 eura za koju se ne zna gdje je kao ni za ukupni iznos koji je ovdje naveden, jer u finansijskim knjigama nema prikaza u koje svrhe je upotrijebljen i kome je novac kasnije doznačen.
Posebna finansijska čarlama bila je u tome što su se transakcije bilježile u blokovima, a ne propisanom dokumentacijom. Kada bi nezadovoljni imami IZB u Njemačkoj zahtijevali polaganje računa, Mustafa ef. Klanco bi imao samo njemu razumljiva objašnjenja ili bi pribjegao starom triku utajivača – blokovi, spiskovi, sveske i evidencije su „izgorjeli“ ili bi ih neko „ukrao“ iz Centrale IZBNJ. Ili je ef. Klanco čak izjavljivao da su „evidencije namjerno sakrivene na sigurno kako njemački organi ne bi ušli u iste i zatim optužili IZBNJ za saradnju sa teroristima“, a to je pravdao antiislamskom atmosferom nakon terorističkih napada 11. septembra 2001. godine u Njujorku! Subhan Allah!
Na taj način su nestajale evidencije i o navodnim „posudbama“ novca džematlijama, kojih je bilo, ali se „usljed krađe evidencije“ nije moglo utvrditi koliko pa je ostajalo da se vjeruje ef. Klanci! Ali, i evidentne nezakonitosti za koje bi imami iz Inicijative našli dokaze nisu rezultirali nikakvim sankcijama za ef. Klancu, jer njemu nadređena instanca, Rijaset IZ BiH, kojoj su se oni obraćali nije reagirala. Ni u vrijeme reisa Cerića, ni sadašnjeg reisa Kavazovića. Naprotiv…
U Rijasetu gluhi na proteste imama
Advan ef. Ljevaković, imam iz Berlina i oko 30 imama okupljenih u Inicijativi za promjene u IZBNJ bezbroj puta se obratilo ef. Klanci, naravno bez efekta, onda drugim instancama IZBNJ, na koncu i Rijasetu IZ BiH. Ali, ne samo da nije bilo akcije, provjere navoda, interne finansijske istrage i nekog vraćanja IZBNJ u normalne poslovne i moralne tokove, nego su „buntovnici“ bivali i kažnjeni!
O tome svjedoči pismo glavnog imama IZB u Njemačkoj Mehmeda ef. Jakubovića upućeno reisu Mustafi ef. Ceriću u kojem se žali što je Reisovim dekretom, a na prijedlog muftije IZBNJ Mustafe ef. Klance, smijenjen sa dužnosti glavnog imama. Nije ovo nikakva posebna drama, ali je zanimljiv slijed događaja: Jakubović se pored svih ostalih žali na Klancu reisu Ceriću; muftija Klanco očigledno iz Sarajeva dobija išaret o tome; zatim reisu predlaže da smijeni Jakubovića sa mjesta glavnog imama za Njemačku; reis svojim dekretom to i čini, a da ništa ni ne pita Jakubovića. Sve se to dešava još 2009. godine.
Osim što je bez prava žalbe smaknut glavni imam ef. Jakubović ovdje su bitne još najmanje dvije stvari: prvo, njemački muftija Klanco je bio u očiglednoj sprezi sa reisom Cerićem i drugo, i pored brojnih i argumentovanih pritužbi na muftijino kriminalno ponašanje reis Cerić je tada odlučio da zaštiti kriminalca, a ne da uvede red u IZBNJ.
Zaključci su turobni i na sramotu IZ BiH. Bilo je očito da je i reis Cerić, i krug oko njega u Rijasetu znao, odobravao, štitio, a time i učestvovao u finansijskim malverzacijama. TBT je u posjedu desetina stranica dokumenata, svjedočenja, faktura i drugih finansijskih tragova o malverzacijama. Odnose se na raniji period, ali je iz raspoloživih dokumenata vidljivo da je u Islamskoj zajednici uspostavljen model tokova novca izvan zakonskih normi koje važe u BiH i drugim zemljama gdje bošnjačkim džematima upravljaju razne „Klance“ i njima slični. Aktuelni reis Husein ef. Kavazović nije nas niti jednom akcijom uvjerio da je za svog mandata stao ukraj takvoj kriminalnoj praksi pa sumnja za tolerisanje ostaje i na njemu, dok nas nečim ne demantira. Možda pozivanje u program Hadžifejzovićeve televizije nije bila prava prigoda da reis Kavazović džematlijama objasni tokove novca od zekata, ali njegova šutnja i poslije toga govori nam da on i ne želi polagati račune o tome pa je pitanje – šta je to sakriveno i tajno u priči zekatu da hiljade vjernika to ne bi trebali čuti ?!
Ugovor o privilegijama IZ BiH
Vrhunac priče o novčanim tokovima u Islamskoj zajednici BiH svakako je – Ugovor između IZ BiH i države BiH koji već godinama stoji u ladicama Predsjedništva BiH. Poznato je da je BiH još ranije potpisala ugovore sa Vatikanom i SPC-om kojima je uređen status katoličke i pravoslavne crkve u BiH, pitanje njihove imovine, prava vjerskih službenika itd. Ugovor sa IZ BiH još nije potpisan, a da se niti ne znaju stvarni razlozi. Iz IZ i SDA koja već nekoliko mandata stoluje u Predsjedništvu BiH šturo su objasnili da „hrvatski i srpski član Predsjedništva ne prihvataju da taj ugovor sadrži i specifičnosti islama“ banalizirajući problem tvrdnjama da ugovor tobože ne omogućava slobodu i dužnost muslimana da petkom idu na džumu! Ivanić i Čović su svojedobno mudro odbili to komentirati izjavivši da će „istog momenta potpisati taj ugovor kad bude istovjetan ugovorima sa katoličkom i pravoslavnom crkvom.“ Zato je pravo pitanje – šta to ima u ugovoru na šta već godinama „inovjerci“ u Predsjedništvu ne žele pristati.
Saznanja TBT-a o tome ukazuju da se tu uopće ne radi o ugroženom pravu muslimana na džumu, nego o nastojanju IZ BiH da kroz ugovor sa državom za sebe priskrbi izuzetne privilegije pri finansijskom poslovanju. Naime, grupa oko bivšeg reisa Mustafe ef. Cerića kreirala je ugovor (dakako, nije izostala koordinacija sa vrhom SDA) prema kojem bi… pazite sad… Islamska zajednica BiH bila izuzeta od primjene zakona BiH o finansijskom poslovanju, od kontrole priliva novca i transakcija, od oporezivanja prihoda i prometa koji se inače oporezuju svim drugim poslovnim subjektima i posebno da je izuzeta od sankcija koje finansijski propisi predviđaju za prekršitelje !!! Ako nije jasno – IZ BiH traži od države da zažmiri na sve finansijske malverzacije koje su se dosad vršile i kojih će možda biti ubuduće. Kad bi se takav ugovor potpisao, bilo bi to ostvarenje sna svake kriminalne organizacije. U kolokvijalnim komentarima poznavalaca stanja u IZ BiH govori se da se bivši reis Cerić (a i aktuelni Kavazović koji se brzo uklopio u uhodane šeme) i mešetari unutar IZ BiH ustvari boje sudskog progona kad se jednog dana milionske malverzacije otkriju pa sada ovim ugovorom i izuzimanjem od zakona sebi žele osigurati amnestiju. Ostale elemente trebalo bi podrobnije analizirati, ali je i na temelju samo ovoga jasno da će i Željko Komšić, i Milorad Dodik dobro razmisliti prije nego svojim potpisom crno na bijelo ovjere ovakav ugovor. Jer, sve što se desi nakon toga bit će sa njihovim blagoslovom. I saučesništvom.
