Piše: Rasim Belko
Buka, zvižduci i lupanje o po klupama. Opozicioni političari u Republici Srpskoj jučerašnji početak sjednice Narodne skupštine Republike Srpske odlučili su pretvoriti u cirkus. Ozbiljan cirkus političke nedonoščadi.
Iako nije zdravorazumski, čini se da je sviranje frustrirajućih nota na klupama jedan od rijetkih načina na koji se opozicija suprotstavi vlastodršcima u Republici Srpskoj. Oni lupali o klupe, ministar unutrašnjih poslova njima lupao šamare. Parlamentarizam u Republici Srpskoj pomjerio dno dna na najnižu moguću crtu.
Nakon osmosatnog gledanja političkog rijalitija nikako da shvatim zbog čega su se okomili jedni na druge.
Tema sjednice bio je Program reformi, koji je netom pred početak sjednice završio u Briselu. Narodna skupština RS posljednjih godina, pod kontrolom Milorada Dodika, nerijetko zna sazvati sjednicu da bi politički cirkusanti uvježbali svoje tačke, a Dodik pokazao moć. Ovaj put stvari su tekle malo drugačije.
I opozicija i vlast u Republici Srpskoj bore se protiv ulaska Bosne i Hercegovine u NATO. Zapravo, oni se bore protiv svega što jeste ili bi trebala biti Bosna i Hercegovina. Prenos nadležnosti, državni zakoni i institucije. Godinama se u RS svi bore za isti cilj, a konstantno se kao svađaju oko toga.
Ko je i šta o BiH misli Milorad Dodik odavno smo naučili. Spreman na sve, pa i da bude prognan iza zapadnog svijeta. Politički puzavac na ruskom novcu. Kao takav, Dodik je već prihvaćen kao retrogradna pojava koja Državu vuče na loše stranputice. I to je postala realnost. Znamo ga, nervira nas, ali mu ne vjerujemo. Ne vjeruju mu ni stranci. Zbog toga se više ni ne dogovaraju s Dodikom. Kada treba, zavrnu mu ruku i dobiju šta žele.
Opozicija u Republici Srpskoj također ima jasan spisak želja. To je isti onaj Dodikov spisak. Antidržavna i antiNato politika. To su oni opozicionari koje su u Sarajevu prihvatili kao “srpske političare spremne da BiH pokrenu naprijed”. A članovi te iste opozicije haškog osuđenika Radovana Karadžića i dalje drže kao svetu ličnost, baš kao i ostale ratne zločince. Za njih su to “časni” stvaraoci Republike Srpske. Ne treba smetnuti s uma i da su opozicionari u RS poznati po izjavama da će“s puno radosti podržati rezervni sastav MUP-a RS”. Nije im mrsko na Facebooku se pohvaliti da su “s ponosom” sljedbenici četničkog vođe Draže Mihailovića
Takmičenje ko će više naštetiti Bosni i Hercegovini postala je matrica ponašanja SDS-a i PDP-a s jedni i SNSD-a s partnerima, s druge strane.
E zbog toga je jučerašnja sjednica NSRS trajala osam sati. U nedostatku hrabrosti da napuste matrice Karadžića, Koljevića i sličnih, SDS-ovci i PDP-ovci jedino još mogu praviti cirkus.
Zbog toga opozicija u Republici Srpksoj, predvođena SDS-om i PDP-om nikada neće biti relevantan i pouzdan partner. Niti domaćim, niti stranim akterima. Jer, kome imalo pismenom, koalicioni partner mogu biti SDS i PDP. Ovdje ne ubrajam SDA, oni su partner i s crnim đavolom zbog vlasti.
I onda kada pitanja nisu o NATO-u i prenosu nadležnosti, opozicija u RS lošim potezima počini suicid. Najbolji primjer je slučaj ubijenog Davida Dragičevića. Opozicija je dobila priliku da režim Milorada Dodika potuče do koljena.
A oni su sebi svezali koljena. Zakopali se u mjestu i ostali u zapećku političke scene kako na entitetskom, tako i na državnom nivou. To im je jučer poručio i Davidov otac, kazavši da je opozicija zaslužila da ih MUP-ovac Dragan Lukač šamara.
A šamar je došao zbog NATO zastavice. Draško Stanivuković, s kojim se u Sarajevu raja u transu slika i daje mu podršku, ne želi u NATO. Zato je ironični i provokativno nosao zastavicu NATO-a po NSRS i nezrelo se odnosio prema jednom parlamentu. Kakav god taj parlament bio. Na kraju je dobio šamar od ministra Lukača, koji isto ne želi u NATO, jer kaže “dok je on sa svojim vojnicima ratovao, NATO avioni su na nadlijetali i svaki tren je čekao da mu izruče bombe na glavu”.
Ni Draško ni Dragan neće u NATO. A opet se svađaju. Ni Dodik neće u NATO, a lomi mikrofone u skupštini kojom se zaklinje.
I niko ili bar 95 posto onih koji su u utorak proveli osam sati u ispravkama krivog navoda ne žele u NATO.
Ali to njihvo svađanje ne bi smjelo prevariti niti jedan probosanski ili probosnaskohercegoviački krug političara. U Republici Srpskoj se svađaju ko će bolje, jače i više zaustaviti put BiH u NATO, ali i ko će više osakatiti državu.
Jer nastali su na matrici koju predstavljaju Dražine pjesme i zastave. Dalje od te matrice očito niti mogu, niti žele. Zato ih ne treba dirati, pustite ih da se konstitutivno i u skladu sa slovom Dejtona šamaraju.
Jer, ko to opozicione Srbe sme da bije, osim srpske policije. Rekao jedan zlotvor jednom davno, a ovi u NSRS ga i danas slijede.
