Ranjene mostarske zgrade još svjedoče o posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini, a Zoran Laketa o tome kako su otac i dva sina proveli rat na tri zaraćene strane.
"Brat mi je bio u balijama, ja u ustašama, a ćaća mi bio u četnicima", priča Zoran.
Zoran je imao 25 godina kada je rat došao i do grada na Neretvi, a njegov brat Goran godinu manje:
"Bili smo, raja, tako odgajani da smo živeli i sa Muslimanima, danas Bošnjacima, s Hrvatima..."
Dotadašnji jedinstveni Mostar postao je podijeljen na Zapadni i Istočni, hrvatski i muslimanski. Ulica Alekse Šantića, tokom najžešćih sukoba, bila je linija razdvajanja.
"Svi su okolo počeli govoriti da je počeo rat. E onda, ti koji si bio tu, koji si bio u čitavom Mostaru, odjednom imaš samo pola Mostara", kaže Zoran.
Tako daje odgovor zašto je ostao da se bori za HVO – Hrvatsko vijeće odbrane. Brat, zbog najboljeg prijatelja Adisa, odlazi sa Muslimanima u Armiju BiH. Otac je mobilisan u Vojsku Republike Srpske.
"Faktički, mi smo bili na dvije strane. Možda sam i ja pucao, što kažu, možda sam brata ubio", rekao je Zoran i dodao da ipak zna gde mu je stradao brat, od minobacačke granate, piše RTS.
Prvi susret s ocem
Granatu je ispalila HVO. Brat mu je sahranjen zajedno sa borcima Armije BiH na Šehitlucima pored pozorišta. Otac i majka su preživeli rat. Prvi susret s ocem pomogao je Crveni krst.
"Đe si, Ratko, šta ima? Šta će mi reć, zagrlio me, šta će mi reći? Šta da mi kaže – da nisi bio u ustašama, je li, đe ti je onaj brat balija, je li, ili ja sam bio u četnicima, je li? Zagrlio me, ćaća mi je, otac mi je", priseća se Zoran.
Sa suprugom i dvije kćerke živi u Mostaru. Poslije rata, djecu je krstio u pravoslavnoj crkvi. Majka i otac su mu sahranjeni na gradskom groblju Sutini.
"Moja je poruka da se nikada nikome ne ponovi ovo što se meni desilo", naveo je Zoran.
Most spaja gradove, obale i ljude. Rat – suprotno. Da razdvaja porodice svjedoči i ova priča.
