“Već duže vremena granični prijelaz Maljevac nije na dobrom glasu, zbog čestih kilometarskih gužvi i višesatnog čekanja. Da li postoji idealno rješenje država (BiH i Hrvatske) za olakšaniji 'juriš' iscrpljenih (ljutih) Krajišnika prema zemlji koja im je najdraža ili je to zbog toga što ih u dijaspori ima najviše?
Ma koliko na granici neko komplicirao moj i tvoj dolazak u Bosnu, nakon laganog prelaza u Sloveniji i cijeloj Hrvatskoj, pa umjesto da stigneš za 3 sata, stižeš nakon 7 sati, zapitajmo se gdje mi to ustvari ostavimo našu kulturu kada stignemo pred Maljevac!!! Onu kulturu, koju, htjeli ili ne htjeli, pokazujemo kroz Austriju, Njemačku, Sloveniju, i kroz Hrvatsku. Onu kulturu kada Nijemcima ili Slovencima ustupamo mjesto u autobusu, pred trgovinom ili banci, tražimo im parking, pomažemo da unesu teške stvari u stan, čekamo njihove dogovore mjesecima, da ih ispoštuju... Kažemo, naši policajci su najgori, hrvatski granični policajci su najgori, a mi smo to najbolji? Znamo, svi su oni najbolji kada granicu prelazimo bez poteškoća.
Ko putuje u Bosnu, primjetit će bahatost našeg naroda, jurnjavu po zaseocima Hrvatske, ubacivanje, onda kada svi kulturno čekaju svoj red. Jednom riječju: ta realnost naša je sramota. Da li smo mi za EU- eto prosudi kad stigneš na Maljevac.
Pitam samo, a znatiželjnih je hiljade, da ulazimo u Ameriku, bismo li se takvom kulturom ponašali kada bi se približili granici? Baš kao da će neko sve zatvoriti prije nego mi uđemo.
U Bosni za tebe možda ništa ne valja, ali sve funkcioniše, pa tako i taj prelaz funkcioniše. Možda ne valja meni i tebi, ali smo ga svaki put prešli. U nju svi idemo, čekamo i čekamo, nakon što smo sve kulturno prošli, s poštovanjem mjera saobraćaja, bojeći se kontrola policije, a čim u Kladušu uđemo, haos bi da pravimo? Gdje je ta kultura? Jeste li kad čuli naše svirene i vidjeli naša preticanja pred Metliku? I to Slovencima pred očima?! Nikad!! Zapravo, šta li si dobio time što si u onoj gužvi pretekao 30 auta i stigao kući 1 sat prije tih 30 putnika? Ne kažemo ništa za tvoj juriš po cesti, ako ugrožavaš samog sebe.
Možeš li zamisliti kada bi ti uspio prijeći granicu, onda kada bi svi bili bezobrazni kao ti? Gledaš očima svojim i pitaš se da li bi ovo trebalo biti normalno; psovanje matere, ubacivanje, traženje kraćeg puta do granice vozeći po tuđoj zemlji? Da li tako jurišaš cijelo putovanje od Njemačke, Austrije, Slovenije? Kako li je to ružno.
Možete zamisliti kako je ružan postupak da nekome, ko se nije htio 'gužvati' u gužvi, pa krene iz Ljubljane 2 sata kasnije, ustupite mjesto, kako bi se zaletio mimo stotinjak auta i stao ispred svih njih, koji čekaju u gužvi, dok je on čekao u stanu?!! Takav juriš treba da bude kažnjen, bez izgovora da se nekome žuri. Gdje god se daleko putuje, na put se porani, a ne kasni, pa se onda žuri i u onoj gužvi se nekulturno ubacuje.
Ko to kaže da se negdje prije vremena stigne? Ti na vrijeme kreni, kad ti bude vrijeme tad ćeš i stići, a nemoj tuđi red remetiti.
Ko je još kulturniji, nikome majku neće psovati, jer ti što se ubacuju više nisu djeca, da ih majka njihova može odgojiti, a ni jedan od njih njoj sigurno ne žuri. Jer da joj žuri, slušao bi njen savjet; sinko polako i pametno. A u tvom životu Maljevac sigurno nije jedina briga kako ga preći, pa se tim problemom ne opterećuj i uživaj. Ne ideš tuda svaki dan.
Sve će nekad uskoro biti uspomena od koje bol nećeš osjećati, ostarićeš i pamet će doći. Ali kad takvima dođe pamet, doći će i kajanje. Osvrni se na prijašnje gužve, koje su bile na tom prijelazu, pa se sjeti gdje si to zakasnio, jer si na Maljevcu satima čekao?
I vjeruj, tada nikome nije do muzike, šuti i čekaj. Nemoj drugima smetati...”
Tekst pripremio: E. Eminić
